Sansa za nas

PROLOG

-" Kad si planirala da mi kazes za nasu kcerku?"

Zacujem iza sebe dok se apsolutno svaki deo mene sledi od glasa koji je dopirao iz hladne tamne prostorije u kojoj jedino vidim koznu garnituru i ogromni sto od punog drveta koji je sirio miris "novog" u prostoriji.
Dodjavola,4 godine nisam cula taj glas i osjecaj posle toliko vremena je kao da vam neko zabija ostrice maca u stomak iznova i iznova.

Blago se okrecem prema njemu koji izlazi iz mraka koji je vrebao u drogom djelu sobe te mi pridje par koraka i stane tacno na mestu gde su zraci sunca dopirali kako bih sto bolje vidjela njegovo lice. I dalje je isti, godine ga nijesu promjenile ni malo. Imao je sredjenu bradu, duzu kosu uredno prebacenu na stranu, oci crne kao noc posmatraju moje ne davajuci emociju. Sto diskretnije odmijerim to tijelo koje ispod majice i trenerke izgleda bozanstveno. Ugrizem se za unutrasnjost obraza od siline bola u stomaku koji me prodire dublje i dublje nema emocija kao da je neko gumicom uzeo i obrisao ih ostavljajuci samo haldnocu u ocima.

-" Kako si saznao?"

Promucam kao da tek pocinjem da ucim govor dok gledam u njegovu saku snazno stisnutu izbjegavajuci oci. Te ruke su nesti najsavrsenije sto postoji, i dalje ih sanjam svuda po sebi i sanjacu ma koliko vremena proslo.

-"Nije vazno kako, vazno je kad Katina!"

Lupio je rukom o sto te je opet vrati u stisnutu saku,poskocim od straha i odaljim se par koraka. Daleko od toga da bi on mene povredio, udario ali osjetila sam opet probadanje u stomaku jer emocija bijesa preplavi njegove oci.

-"Oduzela si mi pravi da budem otac djetetu Katina,to je moja kcerka koja ne zna ko sam ja!"

Rekao je kroz zube,te fokusira svoje oci na moje ne dozvoljavajuci mi da sklonim pogled.

-" Ostavila si mi pismo i otisla sa mojim detetom!"
Svaku rijec rekao je posebno naglasavajuci.

-"Ko kaze da je tvoja?"

Skupim hrabrost da konacno nesto kazem svjesna da je to glupost.

-" Ona je preslikana ja"

Procitao je moje misli i rekao ih na glas, Katja je preslikana on. Ima njegove tamne oci, njegov karakter.... Preslikana je otac cak i u cuvanju onoga sto voli.

-" Zasti si mi oduzela roditeljsko pravo Katina?"

Pitao je strogo prolazeci mi, njegova rasirena ramena i misici stomaka jasno su se oslikavali ispod bijele majice kad se zaustavi na samo milimetar ispred mene. Mogu osjetiti bijes u njemu koju vjesto skriva, ali znala sam ga... Svaki korak, pokret,rijec sve sam znala o njumu.

-"Svjestan si da je to bilo najbolje rjesenje... Da odemo iz Rusije i da zapocnemo zivot daleko od tebe"

-"Za koga je to bilo najbolje rjesenje!?"

Prodere se ali i dalje ne mrda od mene,ne pomjera se dok me gleda sa visine. Oduvijek mi je govorio da voli sto sam niza od njega i tako djeluje kao lav koji stiti svoju lavicu od svega. Cutala sam, nisam sigurna sta bih rekla... 4 godine sam izbjegavala da razmisljam o ideji da cemo se ikad vise sresti i ako sam u dubini duse znala da ce me naci i da ce cijeli svijet prevrnuti da to postigne. Nikad ne bi odustao da me potrazi i ako sam znala osnovno oravilo...

♡♡♡♡♡♡♡

Pocinjemo polako ❤

Jako mi se pise... Ne mogu obecati vise nastavaka na dan zbog obaveza na fakuktetu ali obecavam da cu se truditi da budem sto redovnija. Ovu ideju imam odavno ali nikako da krenem da je pretvaram u dijelo do sad ❤

Ljubim vas i nadam se da ce vam se dopasti.