Najslađa Pogreška✔ završena

Deveto poglavlje

Korina

Odlaskom Tannera i kikača u trgovinu znala sam da moram biti sama s njegovim roditeljima. Muškarcem i ženom koji me nikako ne podnose i ponašaju se tako da se ponekada zamislim ono najgore. Znaju li da ih lažemo? Ako znaju onda smo svi u nevolji. Shvatila sam da su ljudi strogi i da će sve napraviti kako bi me se riješili, ali do kojih granica su stvarno spremni ići.

Sredit ću ih, dat ću im kavu koju su naručili i pokušat ću izvući neke informacije od njih. Moram pokušati, možda nam sve nekako pomogne da saznam koji je zapravo njihov cilj. Nasmijana sjedam preko puta dva para očiju koja me jasno odmjeravaju.

„Napravila sam vam kavu točno onako kako ste tražili. Vama blaga, srednje topla, a vama turska i vruća. Nadam se da ćete uživati." Smiješak sam zadržala na licu kada sam jednu po jednu šalicu stavila ispred njih, a onda uzela svoju te se malo opustila.

„Jel se to meni učinilo ili si se stvarno doselila kod Tannera, ono zauvijek?" Tannerova mama stvarno ima oko za detalje.

Otpila sam gutljaj kave te je pogledala. „Dobro ste zamijetili. Shvatili smo da je tako najbolje ipak smo i zaručeni i ne vidim razlog da već sada ne bi živjeli zajedno."

„Misliš da ste dobro postupili? Što ako se posvađate? Ili se djeca potuku, kuda ćeš onda? Čula sam da si svoj stan prodala pa me samo zanima."

„Ja vas uvjeravam da se to nikada neće dogoditi. Ako se i dogodi ja nisam osoba koja će odmah pobjeći čim se ukaže neki problem već ćemo lijepo sjesti i sve riješiti razgovorom. Ne morate se brinuti za nas. Dovoljno smo odrasli da znamo kako se nositi s takvim situacijama."

„Primijetila sam koliko si sigurna u sebe Korina, ali mislim da je baš to ono što ti fali. Mislim da samo tako misliš, a da si ustvari ni malo ne vjeruješ."

Samo sam je gledala dok sam polako bjesnila. Moja kontrola je počela dostizati vrhunac i samo mi malo fali da joj ne kažem sve što mislim u lice, ali moram se smiriti jer nas to nigdje neće odvesti.

Odgojena sam da budem pristojna prema starijima, da ih poštujem i prihvatim svaki savjet, ali sada ja ovo ne mogu. Da užasni su, ali moram se smiriti. Samo se smiri Korina i ovo obavi na najjednostavniji način. Tanner i klinci će se uskoro vratiti i onda se možeš sakriti u kuhinju i samo kuhati. Ne, ne mogu tako razmišljati. Što mi vrijeme bježanje od problema? Ništa. Rekla sam mu da ću im pokazati tko sam i to mislim napraviti.

„Ne znam što vi želite od mene ili njega, ali valjda ja najbolje znam tko sam i što želim. Želim njega i on je moj i ne trebate se truditi da to promijenite jer što god vi napravili mi ćemo se vraćati jedno drugome. Sve što radite kako bi nas razdvojili vam ne pali jer svakim vašim pokušajem mi se još više vraćamo jedno drugome. Radite što vas je volja, evo imate moju dozvolu, ali na samom kraju ćemo vidjeti tko je upravu."

Pristojno sam ustala te sam samo krenula u sobu i samo sjela na krevet. Ne mogu vjerovati da sam to napravila, ali jesam i drago mi je da jesam jer netko im je morao nešto reći. Kako mi je samo sve ono rekla, točno mi sada dođe da napravim apsolutno sve što je u mojoj moći da im dokažem suprotno. Napravit ću to, hoću jer nemam što izgubiti, a oni neka vide.

Cijelo vrijeme nisam izlazila iz sobe, a onda sam čula male glasiće kako se smiju. Odmah sam izašla iz sobe i samo im se nasmijala dok su se oni izuvali. Pogled sam prebacila na Tannera koji im je pomagao, a onda sam samo krenula do njega te ga samo okrenula prema sebi, stavila mu ruke na obraze i strastveno ga poljubila. Istog trena mi je uzvratio te sam ga još više privukla k sebi. Polako se odvojio od mene te sam mu samo namignula i pogledala njegove dok mu je mama izgledala kao da će svaki čas povraćati.