Natalie je djevojka kojoj se život nije smilovao. Roditelji su joj bili ubijeni pa je tako došla u sirotište gdje su ju posvojili dvoje ljudi.
Jayden je dečko koji je popularan, bahat i često mijenja cure.
Što ako se njihovi putevi iznenadno spoje...
"Zato šta sam ti stariji brat i imam pravo to tražit od tebe"
"A znači sad mi jesi brat?" Upitala sam već ljuto.
"Da jesam a sad mi reci!"
"Misliš da se meni da igrat ova igra. Dvije ulice dalje ti je vrtić. Tam možeš otić jer sam sigurna da ćeš tamo djeci bit zanimljiv. Sad mi se makni s puta jer mi se neda gubiti vrijeme na tebe"
Pokušala sam ga zaobići te izaći iz kabineta. Ponovo me uhvatio za ruku te me nabio na zid. Auch.
"Da si mi odmah rekla ili letiš iz kuće"
"Ti mi nisi nitko da mi naređuješ šta ću raditi"
"Nije ni čudno što su te roditelji izbacili na ulicu i ostavili te"
Na ovo sam poludila. Tko mi je on da određuje šta ću ja radit. I od kuda mu pravo da ovo uopće pomisli a kamo li kaže to.
"Slušaj me sad dobro. Moji roditelji me nisu izbacili na cestu. BILI SU UBIJENI DOK SAM IMALA ŠEST. KAD SAM DOŠLA U SOBU SVE JE BILO U CRVENOJ BOJI. POLICIJA ME ODVOJILA OD MAME, DOVELA ME U SIROTIŠTE KOJE JE NAKON PAR DANA BILO ZAPALJENO. JEDNA OBITELJ ME UZELA KOD SEBE. MISLILA SAM DA SU SE SMILOVALI KAD SU ME VIDJELI SAMU KAKO ŠETAM ULICOM. ALI NISU. ZLOSTAVLJALI SU ME MALO MANJE OD DESET GODINA. KAD SAM NAPOKON USPIJELA POBJEĆI OD NJIH PAR MJESECI SAM LUTALA ULICAMA. NISAM IMALA DOMA. "TVOJI" RODITELJI SU ME UZELI S CESTE TO SI SAM REKAO. NAPOKON SAM MISLILA DA ĆU IMATI NORMALAN ŽIVOT KAD SI SE TI POJAVIO. NABIJAŠ MI NA NOS STA STE ME PRONAŠI NA ULICI A NEMAŠ POMA ŠTA MI SE SVE DOGAĐALO." Izderala sam se na njega te osjetila da duboko plačem.
Pogledala sam Dylana koji me zaprepašteno gledao.
"Miči mi se s puta" rekla sam mu i gurnula ga u stranu. Pocela sam trčati po praznim hodnicima.
Zavrtilo mi se u glavi ali sam to ignorirala.
Toliko sam bila bjesna da nisam ni primjetila da je zvonilo.
Iztrčala sam van.
Kiša super. Barem se netko suosječava samnom.
Iztrčala sam van škole na kišu. Trčala sam negdje. Ni sama ne znam gdje.
Zaustavila sam se ispred nekog jezera.
Kako sam samo uspijela pronaći jezero u gradu.
Okretala sam se oko svoje osi te jedino što sam vidjela je magla te dosta stabla.
Osjećala sam se slabo pa sam pala na koljena. Sakupilo mi se previše toga.
Počela sam plakati još jače. Derati se. Izbaciti sve iz sebe jer nema nikoga pored mene.
Osjećala sam se slabo. Oči su mi se počele sklapati. Mrak me obuzeo te sam osjetila mokru travu i blato ispod sebe.
~~~~~~~
A/N
I? Kako vam se sviđa preokret radnje?
Love yall❤
Evo ovo je Aster
¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.
