Zg Hercegovac 🔚

II Poglavlje

Dani su se vrtjeli jedan za drugim u nekoj jebenoj monotoniji.

Ujutro baba reve, u podne malo tiše reve jer dida spava dok se navečer naveže za šest žena.

Nakon cjelodnevnog nabrajanja izađemo, dobro se napijemo, sprčimo štogod te se vratimo kući.

Ubi više ova monotonija. Sve isto. Isti ljudi, ista Kafana, još samo fali da počnemo iste žene prčiti, Bože me sačuvaj.

Iako je prošlo skoro mjesec dana od kako smo stigli imam osjećaj kao da je prošla godina.

Više mi se ni prčiti ne da što je zabrinjavajuće te mi ne da mira. Svaka mi je ista, a još kad ih čujem kao da mi baba nabraja pored uha.

Jedna me je toliko izludila da sam se u pola seksa obukao i otišao. Tko se normalan može napaliti kad ti ženska na uho vrišti 'raščatali me, utraj mi ga, uvati me za sisu', dobro ovo sa sisom čak ne zvuči toliko loše, ali utraj.

Krvi mi tako me i baba dočeka svako jutro ' utraj ga sinko unutra' misleći na auto.

I ovo jutro sam se kao i svako zadnjih par dana probudio mrzovoljan, a još kad čujem babu dole kako već neki kurac nabraja zlo mi je.

Od kako su dida i ona otišli na Blidinje točno sam si mozak odmorio, ali ovo gunđanje od kako su se vratili je nepodnošljivo.

Jedino tko babu uspije koliko toliko smiriti je Anđa mada je i njoj već preko glave.

Ustanem te se zaputim prema kuhinji;

" Nu, nu, nu dame. Pa da si bar našla Zagrebačka muda, već našim mudima našla prodavati muda pod bubrege."

Viče baba, a kad uđem u kuhinju krajičkom oka snimim mater u ćošku kojoj se pjeni iz ušiju;

" Slušaj ti staro gunđalo. Sto puta sam ti rekla. Ne petljaj se između mog muža i mene."

Kaže joj mater mlateći onim manikiranim noktićem na što baba frkne kroz nos;

" A je ti muž. Boljeg ja složim od Lego kocaka."

Kaže baba na što meni voda krene na nos van. Davim se što od smijeha što od kašlja dok baba skače prema meni;

" Ajme Gospe moja udavi mi se dite. Ante krvi ti šta je. Jesil dobro moj sinko?"

Kimam babi glavom jer ne mogu progovoriti od smijeha. Udari baba mene kao pravo muško po leđima;

" Se ti sriću đava odnija manitu, ja se uplašila da ti neki đava nije."

Kaže te se zaputi prema dvorištu.

" Ti uvik pustiš da ona taslači po meni."

Kaže ćaća na što se osmjehnem, jer stvarno je ponekad slunto. Ma što ponekad, krvi mi uvijek.

" Ajde krvi ti oš me i ti sad trati."

Kaže majka ustajući od stola na što se ćaća povuče.

Čim mater izađe iz kuhinje on se ispravi kao glumeći baju;

" Moj sinko, nikad se nemoj ženiti."

Osmjehnem se ironiji;

" Nisam niti mislio."

Kažem zaputivši se prema autu.

Hitno se trebam maknuti iz ove selendre inače ima da prodimim.

Zaputim se prema Posušju, jer tamo navodno ima neki dobar lokal.

Vozim se kroz one selendre razmišljajući kako jedva čekam da pobjegnem odavde te da udahnem onaj Zagrebački smog.

Ulazim u kafić, a unutra tresu li narodnjaci. Osmjehnem se jer ako ništa drugo bar ću se kvalitetno satrati.