Zg Hercegovac 🔚

XVIII Poglavlje

Baba

Jebem li mu prkno materino on naša gonjat sa mnom šege. E moj sinko triba tebi puno pure da bi babu stiga. Slunto, pomislim te se nasmijem.

I sad dok gledam kako Ruža izlazi iz štale smješkam se. Znam ja od početka čija mater vunu plete, ali šta ću sa mahniturama. Triba im pustiti da malo viruju u bajke.

Gledam Ruže kako korača dok smišljam opaki plan kako mu ga lagano smistit, a da ga ni ne ositi. Jadan ne bio ne zna on sa kojizim đavlom potpisuje ugovor.

" E baba stiga sam."

Kaže na što se u bradu osmjehnem;

" Dobro da jesi kuronja. Tila sam ti reći da dida i ja sutra otrašmo na Blidinje i vraćamo se iza nedilje."

Kažem na što vidim onu njegovu glupo retardirano lice kako se mijenja;

" Bogati baba kakoš otrat a za tri dana je svadba."

Kaže dok bi se ja najrađe na pod izvrnila od smija.

" Kake veze ima. Ionako gonite šprdnju, a dida i ja nećemo sudilovat sotozim."

Kažem gledajući jad kako mu se širi licem.

" Bogati baba kaka šprdnja. Fino ćemo se uzet i napraviti dernek. Ionako si ti sve pripremala."

Osmjehnem mu se;

" Jesam bolan, jesam. Se sam ti pripremila i sve ti je rišeno  tvoje je samo da rekneš oću i uživaš u svom derneku. Bogati baba ti za to netriba."

Kažem mu uz osmjeh dok pribirem po glavi kako će mu se baba još krvi napiti.

" Baba, nemere to tako. Znadeš da ni mater ni ćaća neće doći. Neš me valjda i ti ostaviti samoga?"

Pita baja mene, a ne zna da na babu ta sentimentalna sranja nepale.

" A bogati živa moj Ante. Nisi babu zva ni kad si prčija, krvi ti ne triba ti ni sad."

Kažem te se zapušim priko vrata. Te on će meni bajke prodavati. Krvi ti u mene križeva izbodenih kolk oš, nema đavla kojeg nisam prošla i on sad meni našo gonjat isto majmunče.

Zavrtim glavom dok gazim prema Anđi. A i ta moja Anđa, dobra je ženska sriću joj đava odnija, ali manita da te bog sačuva.

Sve joj moran crtati isto ditetu. A još kad mi se namontira te krene sa onim seljačkim pričama točno isto kao da će mi prsnuti žila u malom mozgu.

" Anđeee."

Pozovem je, jer nikada joj nisam sama unišla u kuću. To je nepoštivanje tuđe kuće, a ja to netribam jer ipak sam ja fina žena.

" Ma šta galamiš živoga ti."

Evo lapače moje stare. Ne zna ta jebo ja svoju pramater ko zna koji je dan danas. Sve je njoj isto. Najbitnije da ima neki dobar trač a za ostalo lako ćemo.

" De skuvaj nam kavu."

Kažem na što ona kimne glavom kao poslušno dite te zapiči u kuinju.

" Jesil sama bona Anđe?"

Upitam ju jer triba smisliti dalji plan;

" Jesan bona. Šta je?"

Pita me zabrinuto gledajući pa se smjesti polagano na stolicu;

" Aaa krvi ti mile šta je. Pa kako šta je, kad znaš šta je."

Kažem jer me već izbacila iz takta.