Zg Hercegovac 🔚

VII Poglavlje

Jebo sam si mater s ovom večerom. Em sam ostao glup jer ni riječi nisam čuo, em me sad jebe udaje li se to Ruža.

Sve što sam mislio palo je kao kula od karata jebo joj ja mater.

Toliko sam lud, bijesan, frustriran, a o punim jajima da ni ne pričam. Mogao bih ubiti nekoga a prvo sebe.

Koji me je đava tjerao da dođem ovdje nakon toliko vremena i vratim se na početak. Kurac moj početak kad ju nikad nisam ni uspio izbaciti iz glave.

Prčio bi ja nju, ma što prčio. Ne bi ga vadio jebo ja sve svoje ako bi. Skroz mi se promijenila. Grudi su joj veće, bulja isto tako. Ma sad je još veći komad nego što je bila.

Cijelo vrijeme sam ju osjećao oko svoje kite. Osjećao sam svoju kitu u tim njezinim jebenim ustima. Ma sve sam osjećao da sam i zaboravio gdje sam dok me mali sestrin nije podsjetio.

" Ujko, šta ti je bolan to tvrdo međ nogama?"

Zamro sam. Majke mi ako nisam gledajući u sestru koja je automatski spustila pogled na moje međunožje. Crvenila se ona, crvenio se mali čak i ja. Svi smo umirali osim manite babe;

" Bogati šta je. De ustani da baba vidi?"

Kaže lagano ustajući. Se joj sriću đava odnija. I nju i njezino gledanje, a je navrla.

" Ništa baba, ništa. Miruj tamo."

Kažem na što baba ne odustaje. Već su se svi počeli crveniti jer svi jebeno shvaćaju da mi prangija udara u pupak. Bar svi osim babe.

Pogled bacim na dida da malo pripomogne ali on je zacenijo. Od smijeha ne vidi on ni mene ni babu.

" Bogati kako nije ništa ako mali kaže da ga bode."

Povlači me baba za ruku, ali ne dam se. Ako ustanem sperma će me u glavu udariti;

" A manite žene. Kažem nije ništa onda nije ništa."

Kažem te otresem babinu ruku. Baba stane odmjeravajući nas;

" Đava vas nosi šta vam je? Što ste se svi stisli isto čvarci?"

Pita baba dok se svi pogledavamo te ipak dida odluči spasiti situaciju, a zapravo je sve ujebao;

" Ajde bogati ženo sidi. Anti sila na ve-ce a neugodno mu kazati."

Kaže dida na što se baba okrene prema meni strijeljajući me pogledom;

" Bogati oš se priladiti. Znaš da ne valja ništa držati u sebi. Ajde polazi. Kiti."

Kaže baba usmjeravajući me prstom prema hodniku;

" Ajde božja ženo sidi i ne tari me. Kad ću moći ići ću."

Kažem u nadi da će popustiti, ali ne. Ta ne popušta za ništa.

" Ajde moj sinko. Baba će tebi tvoja pomoći."

Kaže na što se Ruža zagrcne sokom, a čim pogled bacim na nju kita mi nanovo skače da u mozak udara.

" A krvi ti mile. Šta je satebom sad. E jeste svi naopaki."

Kaže lupivši Ružu po leđima. Jebo majku ako nisam vidio dva prednja zuba kako su joj ispala od babinog udarca.

" Bogati Anđe šta ti je. Strga mladoj dva rebra."

Kaže dida na što baba samo otpuše kroz nos;

" Ajde bolan Jure ne budali. Nisan je ni takla."

Kaže te se nanovo okrene, ali prije nego što progovori skočim na noge držeći se za kitu.

Baba šokirano gleda u mene dok ju ja upitno gledam;