Zg Hercegovac 🔚

XIII Poglavlje

A krv ti jebem kako se mala dobro prangija. Sve me milina prođe kad zastenje, a još kad neku glupost izvali tijekom seksa nema sretnijeg od mene.

I sad dok ležim u krevetu i pravim se mrtav svaki put kad baba proviri ne mogu a da se ne zapitam kako i što dalje.

Sretan sam kao malo dijete što ću biti cijelo vrijeme uz Antu, sretan sam i što ću joj ga moći zaprditi kad mi se prohtije, ali što dalje.

Ne mislim živjeti ni sa svojom, a bogami još manje s njezinom babom. Kako nastaviti život svezan lancima, bez one potpune slobode na koju sam navikao.

Stresem se na samu pomisao, a opet mi postane lakše kad se sjetim Ruže. Nije ona neko gunđalo, a i briga nje s kim idem i s kim se provodim sve dok se sam vraćam.

O ničem na kraju nismo stigli razgovarati jer sam joj ga dva puta zavukao dok je ona zavijala isto vuk. Jebo majku ko ovdašnje žene nisu na čisto manite.

To kad prčiš ne znaš bi li plakao ili samo nabavio one jebene čepiće za uši. Tko to revanje može slušati iako mi Ružino ne smeta baš ni malo. 'Utraj, istraj, raščatali..' i da ne nabrajam više čari su svakog seksualnog čina.

Katkad jebo majku ako znam jeli želi li da ju opalim s nečim ili samo da uđem u nju.

Moram večeras izaći i to bi mi najmilije bilo s Markom..

Opalim se rukom po čelu jer onim svojim krkanima nisam rekao što se dešava.

Izvučem telefon te okrenem Matin broj;

" Aaa."

Čujem ga s druge strane te bacim pogled na sat. Jebo majku skoro će sedam na večer a on još u krevetu;

" Krvi ti jesil se to toliko satro da još nisi usta?"

Pitam ga uz prigušeni osmjeh;

" Onoga ti boga nema što sam lega. Štaje?"

Pita na što okrenem očima, a u isto vrijeme shvatim da mi zapravo fale. Fale mi oni ludi izlasci, one glupe njegove fore. Sve mi fali.

" Di ste varili?"

" Ma bogati odaklen da znam. Bili doli u našoj birtiji i naišle neke tri i ajme majko. Raščatališe me."

Kaže na što se opalim smijati. Zadnji put kad je rekao da su ga raščatalile ispostavilo se da mu je naslonila prst na čmar, ali u Matinoj glavi to je pederluk tako da se izvjesno vrijeme osjećao kao silovan;

" Bogati jesul ti to opet radili kolonoskopiju.?"

Pitam ga uz smijeh na što nervozno udahne;

" Meni to nimalo nije smišno. Da nisam reagira sad bi s probušenim jumfom hodao okolo i vrtio guzičicom kao i svi oni."

Kaže škripeći zubima što odaje da je nervozan;

" Znaš isto me i baba pitala."

Kažem pokušavajući suzbiti smijeh;

" Onoga ti boga šta te pitala?"

" Jesil ti njiov."

Kažem držeći ruku na ustima. Osjećam njegov bjes dok mene sve veći smijeh hvata;

" Krvi mi čim dođem doli sprčit ću prvu babu pa neka joj ona prenese čiji sam sriću joj đava odnija manitu. A je ta naša baba manita. Luda pa luda."

Kaže Mate zijevajući;

" Nego Mate, kad ste mislili amo?"

Pitam ga jer su mi potrebni, a ne smijem to na glas reći. Živa mira neću imati;