Zg Hercegovac 🔚

V Poglavlje

Pa da mi je netko rekao kako će me mala seljančica taslačiti u zdrav mozak točno bi se upucao.

Ona mislila šegu gonit sa mnom. Hoće al u kari do asa.

Čuj ona mene proziva za ženske,  e neka sam ju raščatalio taman da je spremna za onog njezinog sluntu. Sad neka švaga po njoj koliko hoće, jebo on sve svoje.

Pa di nađe onog sluntu jebem li je u nozdrve da ju jebem. Bolje on mlati onom guzičicom nego ona, a kad malo bolje razmislim ako nije ona veće muško od njega.

Cijelu noć se slunto cerekao te nešto trepkao. Ma što trepćeš mami ti ga trepnem pomislio sam nekoliko puta jer mi nije bila jasna ta jebena kombinacija.

Nikako mi slunto i ona ne idu zajedno dok u drugu ruku sa mnom bi išla savršeno.

Odmahnem glavom jer to uopće nije opcija. Zato uz moju kitu ide savršeno.

Kako ga mala prima jadna mi majka. Kad otvori usta jebo majku ako ne mislim da može pjevati dvije pjesme od jednom. I narodnu i zabavnu.

Mali mi se pokrene u gaćama na što se odmah opomenem jer ako babi banem sa šatorom opet će biti kuknjave.

Parkiram ispred bolnice te se zaputim prema informacijama. Ha, nećeš ti informacija. Jedan šalter a na njemu sve. I krv vadiš i bris daješ kao i info pult, a i pult za naručivanje.

Ne bi bilo loše da stave i rađaonu tako da svi vidimo porođajne muke. Okrenem očima jer mi je zlo na samu pomisao, a i misli su dobro došle, jer sumnjam da bi mi išta prangiju sad moglo pokrenuti.

" Oprostite, Anđa Perković?"

Pitam neku mlađašnu sestru za pultom. Okrene se prema meni trepćući toliko brzo da sam mislio kako ima moždani udar;

" Bogati šta't je?" 

Pitam zaprepašteno gledajući u te kapke, jer do očiju joj ne mogu doći od pustog treptanja.

Zagrebe onim noktima po izlizanom pultu na što se sav naježim te odmaknem korak;

" Se  ti sriću đava odnio s tim kandžama."

Kažem na što ona ustukne te se osmjehnem jer očito sam ludu uspio vratiti na tvorničke postavke.

" A ko si joj ti, aa?"

Čuj ovu seljanku pomislim te okrenem očima;

" Ja sam striper, a baba me naručila da ju malo dignem iz mrtvih."

Kažem mrtvo ozbiljno dok ona sve jače i jače otvara oči u nevjerici. Slini po onim papirima da ju Bog sačuva;

" Bogati oš mi reći u kojoj je sobi ili ću ju sam tražiti?"

Kažem gledajući u onu slinu što joj kapa iz usta. Jebo majku ako ipak nije moždani.

Povlači ona svako malo onu slinu te istu guta, a ja bi joj najrađe začepio ta usta jer već mi prijeti jedan opasan rigoleto.

" A krv ti jebem nedojebanu."

Kažem zaputivši se od pulta, jer više niti mogu gledati u nju, a još manje tu jebenu slinu.

Zaustavim nekog doktora putem te ga pitam za babu na što me uputi prema sobi. Neš ti znanja o bolesnicima, a bolnica ima svega šest soba.

Pokucam te automatski otvorim vrata, a baba isto kao da je duha vidjela;

" Ajme mene Gospe moja. Ma jesan li ja to umrla."

Kaže baba pa stisne svoje naborane oči te ih opet otvori;