Partija za ljubav

1. poglavlje- Nešto nije u redu s njom

Uzdahnula je zadovoljno se zakopala u meke pokrivače svog kreveta. Bilo je tako lijepo samo spavati. Mogla bi tako provesti cijeli dan. Šteta što je morala ustati. No, možda još samo pet minuta. Neće svijet propasti. Zavukla je nos u mekoću svog partnera i ponovno se pripremila za spavanje. Šteta što je partner imao druge ideje. Namrštila se kada se korgi na kojem je odmarala izvukao iz njenog stiska pa se prevrnula na leđa. Trenutak kasnije, životinja je sjedila na njenim prsima i promatrala je.

„ Kora" uzdahnula je ljuto, „ idi nađi Edu i pusti me da spavam."

Jedan lavež i lizanje kasnije, otvorila je oči u porazu i dobacila psu ljutiti pogled. Razmažena hrpa buha. Eduardo će je čuti. Maknula je psa sa sebe pa ustala iz kreveta. Podigla je kosu u neurednu punđu, zgrabila psa i izletjela iz sobe prema njegovoj. Tko je mislio da će ona dopustiti njegovom psu da je maltretira u sedam i trideset ujutro, grdno se valja.

Ušla je u njegovu sobu i tiho zatvorila vrata za sobom. Spavao je. Naravno da je spavao. Tiho je zurila u njega kako leži razvaljen na trbuh preko kreveta s glavom ukopanom u jastuk. Nije sama sebi pružila to zadovoljstvo pa primijeti kako ne nosi majicu i kako nevjerojatno izgleda. Ne. Prešla je preko toga.

Spustila je pogled na psa u svojim rukama koji je već hodao po zraku kako bi došao do njega pa ga svom snagom bacila na krevet. Pas je glatko sletio do njega pa se zavukao pod njegovu ruku i smjestio se uz njegov vrat.

„ Kora" promrmljao je ni ne otvorivši oči, „ mir."

Namrštila je kada je vidjela da ga je pas odmah poslušao i smirio se. Napokon se podigao na laktove i prebacio pokrivač preko sebe i psa. Tek je tada bacio pogled na nju. Zbog čega se osjećala još ljuće. Samo tako ju je ignorirao!

„ Trebaš još nešto, Gisele?"

„ Da" odgovorila je ljuto, „ ubuduće si nosi tog psa sa sobom i nemoj ga ostavljati u mojoj sobi."

Nasmiješio se kada je izletjela iz sobe zalupivši vratima. Ponekad ju je zaista volio nervirati. Ispravak: uvijek ju je volio nervirati. U svom tom novom poslu, to mu je pružilo malo radosti. Ponovno se zavalio na jastuke i privukao Koru bliže.

Sat vremena kasnije ustao je i krenuo se spremiti. Čekao da je dan pun organizacije novih podataka koje su nedavno unijeli u bazu. Bavio se tim sranjem već danima i nikako kraja. Trebao mu je trenutak za predah. Sve ga je to gušilo.

Armando je bio jako ambiciozan s njihovim planovima za posao ovdje u Italiji što mu nije smetalo. Ali, nekako je mu se činilo da je obujam posla toliko velik da ga guši. Navukao je džemper i obuo japanke pa izašao iz sobe kako bi doručkovao.

Ušao je u kuhinju i spustio poljubac na obraz svoje majke pa stao vaditi čokoladne pahuljice iz elementa. Nasipao je veliku količinu u zdjelicu i zalio ih hladnim, ne toplim, hladnim mlijekom prije no što je uzeo šalicu kave i izašao na terasu k ostalima. Sjeo je na svoje uobičajeno mjesto između Gisele i Nikolasa s Armandove desne strane i otklopio svoj tablet kako bi pregledao vijesti. Imao je nešto manje od pola sata prije no što Armando otvori jutarnji sastanak.

Pogledom je odmjerio Gisele do sebe koja je jela neki namaz na kruhu i skrivala se iza svoje duge crne kose. Nešto nije bilo u redu s njom u zadnje vrijeme. Bio je siguran u to. Otkako su je poznavao karakterizirale su je dvije stvari: prodoran, gotovo hladan, zeleni pogled i oštri crni tuš koji je uokvirio te iste oči. Već mjesec dana nije vidio ni jedno od tog. Oči su joj uvijek bile udaljene kad bi razgovarale s nekim, kao da napola nije prisutna u stvarnosti.

„ Edo."

Namrštio se kada je začuo kako da Armando doziva pa skrenuo pogled na njega. Koliko ga je puta zvao? Očito više od jednom jer je vidio tragove iritacije u njegovom pogledu. Upitno je podigao obrvu pa stao čekati što će mu reći. Nije se mogao ne nasmiješiti kada ga je dopao zadatak da digne Cadea iz kreveta.