Partija za ljubav

11. poglavlje- Priznanje

 Bio je bijesan. Mogla je osjetiti to. Iz njega su isijavali valovi bijesa dok im je prilazio. Razmijenila je pogled s Davidom i namrštila se kada je vidjela iskru zabave u njegovim očima. Kako mu je to moglo biti zabavno?! Pa Eduardo je izgledao kao da će je ubiti!

Odnosi među njima bili su vrlo napeti od onog dana prije tri dana kada je Emily bila kod njih. Izbjegavao ju je poput kuge, kad bi mu se kod pokušala približiti on bi nešto promrmljao i otišao. Nije rekao ništa o onome što se dogodilo. Nije rekao je li to kraj za njih ni je li i on osjeti ništa. Kao da je bio mutav.

Nakon onoga što joj se činilo kao sto godina, napokon im je prišao. Nekoliko ju je trenutaka promatrao u tišini, a zatim je obgrlio rukom oko struka i povukao je k sebi. Krasno. Vidjela je sramotu na vidiku. Posesivno đubre.

„ David" pozdravio je, „ što te dovodi ovamo?"

„ Došao sam pozdraviti."

„ I usput šarmirati moju Gisele?" upitao je bijesno.

„ Moja zaručnica ne bi bila zahvalna kada bih šarmirao druge žene" odgovorio je David, „ Armando, nadam se da naš dogovor za sastanak i dalje stoji."

„ Stoji. Očekujem te u ponedjeljak ujutro u uredu."

„ Savršeno. Ostavljam vas sada. Dame."

„ Što je to bilo?" upitao je Eduardo bijesno čim je David otišao, „ trebale bi sve imati pod kontrolom, a ne da neki papak vas ima pod kontrolom."

„ Smiri se" naredio je Armando, „ nije se ništa dogodilo. Sve je u redu, zar ne?"

„ Recimo" potvrdila je Katja i značajno ga pogledala.

„ Koje si ti govno" promrmljala je Gisele pa krenula prema stepenicama.

„ Gisele!"

Nije to više mogla trpjeti. A, nije ni morala. Bila je bijesna. Ponio se kao ljubomorno đubre. Dok su bili sami kao da je bila vreća krumpira koju nije ni primijetio, a sada kada je David samo spustio pogled na nju, ponašao se kao ljubomorni ljubavnik. Prokletnik! To je bilo to! To je moralo prestati jednom i zauvijek! Neće ona zauvijek trčati za njim.

Spustila se stepenicama na prvi kat pa se zaputila prema jednim od vrata za izlaz u slučaju nužde. Ljutito ih je otvorila pa se stala penjati stepenicama na krov. Odlazak nije imao smisla. Nije ni imala ključeve od automobila. Jednostavno će uzeti svježeg zraka, vratiti se unutra i otići kući. A, sutra se onda mogu pretvarati kao da se ništa nije dogodilo.

Duboko je udahnula svjež noćni zrak pa prišla i sjela na jednu od klupa koje su smjestili na krov. Zašto je sve moralo biti tako komplicirano? Spustila je glavu u ruke i uzdahnula. To je to. Trebala se vratiti u Francusku. Sva ta sranja su vrlo loše utjecala na njeno mentalno zdravlje. Došlo je vrijeme da se usredotoči sama na sebe.

„ Što je tebi?! Ne možeš samo tako nestati!"

Podigla je pogled u smjeru vrata pa mu uputila bijesan pogled. Ustala je i stala mu prilaziti dok nisu stajali licem u lice. Nije dvojila, zalijepila mu je šamar koji je i zaslužio. No, on nije ni trznuo. Samo ju je nastavio promatrati. Skinuo je svoj crni sako i prebacio je preko njenih ramena.

„ Gisele..."

„ Nemoj ti meni Gisele!" vikala je bijesno, „ osramotio si me pred Davidom! Ponašaš se kao da sam komad mesa za koji se treba boriti kako ga drugo pseto ne bi dobilo! Ponio si se kao govno prema meni!"

„ Gisele..."

„ Ne!" prekinula i odmaknula se korak od njega, „ sad ćeš ti slušati mene, Eduardo. Došlo je vrijeme da ovo raščistimo. I riješit ćemo to ovdje i sada. A, nakon ovog razgovora sve je na tebi.