Partija za ljubav

10. poglavlje- Točka pucanja

                Bilo je previše. Ona to nije mogla izvesti. Nije bila na misiji već neko vrijeme. Teoretski, nije bila misija. Sve što su trebale napraviti bilo je otići u njihov novi klub i pobrinuti se da je sve u redu tu večer kada su otvarali.

Zurila je u svoj odraz u ogledalu i popravila crnu haljinu koju joj je Katja dala. Moramo biti seksi, ali pristojne, rekla je. Prokleta bila. Nije se osjećala ugodno u toj haljini. Da, Katja je bila obzirna i nije joj uvalila haljinu s velikim prorezom i dubokim dekolteom, ali i to joj je bilo previše. Osjećala se previše izloženo.

Možda to više nije bilo za nju. Možda je došlo vrijeme da skupi svoj teško zarađen novac i povuče se u neku vikendicu i uživa u životu. Možda te misije više nisu bile izvedive za nju. Osjećala se previše neugodno i ne baš samopouzdano da se predstavi kao samouvjerena vlasnica elitnog noćnog kluba.

Ali, Katja je bila jasna: idemo i dajmo im do znanja za nas. Ona je osobno uvijek više voljela raditi iz sjene, ali morala je priznati da je Katjina taktika također bila dobra i efektivna. Katja je uvijek vjerovala da će svi podcijeniti ženu ako se predstavi kao kurva koja stoji uz mafijaša. I bila je potpuno u pravu. I sama je vidjela kako Katja tim elementom iznenađenja dobiva prednost.

S uzdahom je navukla kaput i uzela torbicu s ormarića. Bilo je vrijeme. Bacila je pogled na komodu u kutu i namrštila se kada je primijetila da joj se mala zlatna kutijica s crvenom mašnom ruga sa svog mjesta.

Ne, ma što god bilo unutra, radilo se u nekoj jebenog gluposti. Ipak je Toni poslao kutiju. A, jako je dobro znala da se njihov tattoo majstor ne bavi samo tetovažama nego i proizvodnjom igrački za seks. Što god bilo unutra, ona nije bila zainteresirana.

Izašla je iz sobe i spustila se u podrum pa prišla jednom od ormara i stala vaditi svoje oružje koje je preferirala koristiti. Stegnula je dva remena na svojim bedrima i ubacila pištolj i nož u njih. Taman dok joj je Katja pomagala osigurati još jedan nož među lopaticama, Gina je ušla, pomalo bijesna. Možda bi od njih mogla izvući što je u tim kutijama.

„ Jeste li dobile poklon od Tonija?" upitala je otvoreno.

Jesu. Sigurno jesu. Bilo je očito po načinu na koji su se Katja i Gina vidno ukočile. Dakle bilo je sigurno vezano uz njegov novi biznis. Šteta što nisu bile razgovorljive o tome. Počelo ju je zanimati što je u toj jebenoj kutiji.

„ Shvatit ću to kao da od svih vas" promrmljala je više za sebe nego za njih.

U automobilu se osjećala nervoza, ali ona osobno nije bila sigurna koja je to vrsta nervoze. Imala je osjećaj da se više radi o nervozi zbog straha da nešto prođe krivo nego o nervozi da bi se njima samima moglo nešto dogoditi.

„ Stigle smo" obavijestila je Katja.

Krenula je pogled kroz prozor i namrštila se kada je primijetila masu ljudi kako stoje pred ulazom u klub. A, s njima i hrpu fotografa. Pa, Edo se očito nije šalio kada je rekao da će napraviti show. Već je iz automobila mogla vidjeti obične ljude koji su čekali za ulaz i onu elitu koju su zaštitari puštali pomoću posebnih kartica koje su im bile osobno poslane i dostavljene za tu prigodu.

„ Sve imate lokatore?" upitala je Katja.

„ Da" promrmljale su zajedno.

„ Dobro, sad još i ovo."

Prihvatila je kutijicu koja joj je bila ponuđena kao i ostalima i otvorila je. Nasmiješila se kada je unutra pronašla zlatnu narukvicu sa dvije lavlje glave. Znala je o čemu se radi, uputili su je na to. Bila je riječ o narukvici s ugrađenim senzorima koji su im omogućili sa uđu u bilo koji dio kluba. Zajedno s ogrlicom lavlje glave oko vrata u kojoj se nalazio lokator, bile su osigurane.