Partija za ljubav

5. poglavlje- Transformacija

 Gisele se nasmiješila kada joj se ukusan miris hrane uvukao u nosnice. Mora da je mama kuhala nešto fino za doručak. Lagano je zastenjala pa se pokušala protegnuti. Tada je osjetila smrtni stisak oko sebe. Ne! Nije mogao biti...

„ To sam samo ja."

Odahnula je kada je začula poznati glas u svom uhu. Nije bio on. Otvorila je oči pa nekoliko puta duboko udahnula. Bila je na sigurnom. On više nije bio prijetnja. Ali, što je do vraga Edo radio u njezinom krevetu?! Pokušala se izmigoljiti iz njegovog stiska i namrštila se kada je shvatila da je samo pojačao stisak.

„ Što to radiš?" upitala je.

„ Spavaj još malo. Još je rano" promrmljao je i povukao je dublje u sebe.

„ Edo, zašto si u mom krevetu?" ponovila je.

„ Da se uvjerim da si dobro, naravno."

Okrenula se u njegovom naručju i namrštila se kada je primijetila da još uvijek spava. Lice mu je bilo opušteno, a usta lagano otvorena. Nije to do tada primijetila, ali očito trodnevna mu je brada prekrivala čeljust, a ispod očiju je imao podočnjake. Kako to nije primijetila? Je li zaista bila u tako lošem stanju?

Oprezno se izvukla iz njegovog čvrstog hvata i ustala iz kreveta. Koliko god put sanjala o tom trenutku, nije si željela dati nade. Vjerojatno je samo zaspao dok je stražario nad njom. Pokupila je donje rublje koje joj je netko ostavio na stolici u kutu pa ušla u kupaonicu.

Oprezno je skinula zavoj s glave i bacila ga u smeće pa se riješila spavaćice i ušla pod tuš. Zastenjala je kada ju je okružila vruća voda i opustila joj mišiće. Morala je tome stati na kraj. Nije smjela dopustiti da je duhovi njene prošlosti unište. Bilo je vrijeme da ponovno preuzme život u svoje ruke. Neće se samo tako predati.

Oprala je ostatke svoje kose i namrštila se. Mora to promijeniti. Neće je njena kosa koju je toliko voljela cijeli život podsjećati na tog gada. Oprezno je prešla spužvom preko dvije velike modrice na svojim rebrima pa isprala sapunicu sa sebe. Osušila je kosu i navukla donje rublje pa se vratila u sobu.

Nije imala mira. Zar bi je ubilo da je sklopila oko na još nekoliko minuta? Otvorio je jedno oko kada je začuo otvaranje vrata kupaonice spreman da joj očita bukvicu. No ipak nije. U tišini je zurio u nju. Bila je odjevena samo u crne gaćice i odgovarajući grudnjak i u tom je trenutku pregledavala malu hrpu odjeće na stolici.

Iz svojeg je položaja imao savršen pogled na njene duge noge, lijepo zaokruženu stražnjicu i leđa. Bila je... Ne, čekaj, to je bila Gisele! Njegova Gisele. Prijateljica! Najbolja prijateljica! Nije mogao tako misliti o njoj. Ubila bi ga. Nastavio ju je promatrati dok je podizala kosu s vrata i otkrila mu vrat i malu tetovažu ruže na njemu.

Uživao je u pogledu još nekoliko kratkih minuta prije no što je odjenula svijetlo plave traperice. A onda se okrenula i za oko su mu zapele dvije modrice veličine šake na njenom trbuhu. Zbacio je pokrivače sa sebe pa joj prišao.

„ Je li to..."

„ Da, udario me" potvrdila je pa nastavila kopčati košulju, „ ali, dobro sam. Samo mi je malo teže sjediti."

„ Nisi to spomenula sinoć kad sam te pitao" podsjetio je bijesno.

„ Dobro sam."

Uputio joj je posljednji ne odobravajući pogled napustio sobu. Uzdahnula je i navukla sunčane naočale na oči. Hvala bogu na tim ženama. Nije imala želju izlagati se svijetu, a ni ljudima oko sebe. Pokupila je mobitel sa ormarića i izašla iz sobe. Spustila se drvenim stepeništem u veliko otvoreno prizemlje. Ušla je u blagovaonicu i sjela na slobodno mjesto pa zgrabila pecivo s tanjura.