Partija za ljubav

8. poglavlje- Uvijek možeš računati na mene

                Nije znao što očekivati kada je ušao u knjižnicu u potrazi za Korom koja mu je pobjegla nakon povratka iz šetnje. Nikolas mu je bio rekao da se činila potresena nakon što su imali sudar u kuhinji i mogao je naslutiti zašto. Gisele je voljela imati stvari jer je uz njih uvijek vezivala uspomene.

No, nikako nije očekivao da će je pronaći u napuštenoj knjižnici u fazi potpunog sloma. Dok je promatrao njene lijepe oči shvatio je da je morala isplakati more jer su joj oči bile natečene i crvene. No, što se moglo dogoditi da mu to nije htjela reći?

Oprezno je podigao i nju i Koru u svoje naručje pa ih stao nositi prema sobi. Imao je osjećaj da im ta knjižnica neće omogućiti miran razgovor. Ušao je u njenu sobu i spustio je na krevet pa i sam sjeo do nje.

„ Sad, reci mi" naredio je blagim tonom, „ što je to tako rasplakalo moju lijepu Gisele?"

„ Uvijek sjebem sve."

„ Što si sad sjebala?"

„ Nisam uspjela zaštiti one djevojke od Nathana, nisam ga uspjela spriječiti da ubije Nicole i Patrika, nisam ga uspjela pronaći kad je nestao, nisam uspjela zaštititi Ginu od njega..."

„ I kako si došla do tih misli opet? Činilo mi se da si se izvukla iz toga. Da to možda nema veze s knjižnicom?"

„ Ako me ne želiš slušati, nestani! Ne trebam tvoju pomoć!"

„ Definitivno ima veze s knjižnicom" zaključio je.

„ Samo... ne znam, ponekad život jednostavno nije fer, znaš" uzdahnula je i napokon legla na krevet, „ Mary, žena kojoj je pripadao ranč, našla sam neka njena pisma u knjižnici."

„ Kakva pisma?" upitao je pa legao do nje.

„ Ljubavna pisma" pojasnila je, „ izgubila je supruga dok je bila mlada i mislim da mu je od tada svake godine napisala po jedno pismo. Zadnje je ostalo na stolu. Nije ga uspjela spremiti jer su je silom odveli u dom u Švicarskoj. Uzeli su joj zadnju stvar koju je željela, njen dom."

Uzdahnuo je kada je shvatio o čemu se zapravo radi. Cijela ta priča ju je podsjetila na nju samu. Na to kako se morala preseliti k ocu nakon što joj je majka umrla i kako su joj uzeli sve što joj je bilo drago.

Nježno je pomaknuo Koru do svojih stopala pa je povukao u naručje. Oklijevala je, ali je ipak zakopala glavu u njegova prsa i obgrlila ga rukama oko struka. Spustio je nježan poljubac na njeno čelo i stao prelaziti prstima kroz njenu kosu.

„ Još nešto?"

„ Da" promrmljala je, „ našla sam još jedno pismo. Nije ni čudo da je Gina toliko oklijevala kod davanja ranča. Sve što je Mary željela od novih vlasnika je da ne unište ovo mjesto nego ga pretvore u svoj dom. Željela je da netko ovdje osnuje obitelj poput nje. A, mi ovdje gradimo šugavu bazu za svoje operacije."

„ Da, ali živimo ovdje. Sretni smo ovdje. Nije li to ono što je željela?"

„ Valjda. Samo bih željela da nije tako završilo. Činila mi se kao dobra osoba."

„ Gina je bila uz nju. Neka ti to bude utjeha. Sad, zašto mi je ispričaš nešto o svom životu kod Chantelija."

„ Zašto?"

„ Jer sam ja dobio onu partiju" podsjetio je, „ a, i bolje je da to sve izbaciš iz sebe."

„ U redu" promrmljala je poraženo, „ Nathan me pronašao na ulicama Pariza. Pričala sam ti o tome kako sam se uplela među narkomane nakon što sam pobjegla od oca. E, pa, očito se bila proširila riječ o meni. Mlada, lijepa, dobro podnosi sve vrste, govorili su. Očito je i on čuo jer me je jednog dana bio odveo na ručak, moj prvi pravi ručak unutar nekoliko mjeseci i iznio mi svoju ponudu.