Pogresno savrseni

19

Nije morala da ceka da se njegov lik pojavi pred njom, jos od otvaranja vrata osjetila je njegov miris koji je natera da osjeti onu najgoru vrstu treme u stomaku.

-"Dobro vece"

Zenski glas se zacuje prvi, a kad se prestavi nije morala nista vise da cuje od toga. Namjerno je to uradio i znala je to! Doveo je samo da bi joj dokazao da on moze biti srecan kako je ona trazila od njega.

-" Mihailo ko je prelepa devojka?"

Moja majka se ustala i veselo prisla Lani, a Vanja?  Vanja je gledala u Mihaila koji joj uputi leden pogled, onaj pun prezira i ljutnje prema njoj.

-" Profesorice Vanja"

Lana je zagrlila snazno, nemajuci pojma koga zapravo grli...

-" Lana dobro dosla"

Izgovorila je promuklo

-" Molim vas recite mi kako ste? Culi smo da ste se razbiljeli i da je zbog toga otkazan kolokvijum"

Sada su sve oci uprte u nju, dok ona nesigurno klima glavom. Ovo je tacno ono cega se plasila...

-" Bolje sam sada... mnogo bolje"

Nadica se odmah javila

-" Zato nisi izlazila iz sobe danima? Zato  mi nisi rekla Vanja? Isto je kao dijete"

Mihailo se smjeskao, shvatio je... naravno da je shvatio  i to mu je nahranilo ego. Dobio je zeleni signal da je uradio pravu stvar dovodeci Lanu ovde.

-" Mogla si me zvati Vanja... Pomogao bih ti"

Bio je ironucan, ali niko sem nje to ne primjeti.

-" Vanja stvarno si kao dijete"
Nadica sapatom doda, medjuti  Vanja sve umiri

-"Sad sam gladna, a i mladi par je ovde pustite mene"

Sve je rekla kroz neiskren osmijeh.

-" Da, Lana reci nam kakav je ovaj nas Misa?"

-" Najbolji"

Priminetila je Vanja plave sljivice na njenom vratu koje je prekrila puderom. Te plave sljivice su joj smetale vise nego Mihailov ledeni pogled i zadovoljan osmijeh jer Vanja ne moze da ga pogleda u oci. Slusala je Lanine hvalospjeve o Mihailu, potom i neke licne stvarcice o Laninim rodoteljima

-"  a znas Lana, ja i Nadica smo ti kao sestre ceo zivot... I Mihailo kad se rodio Vanja ga je podigla"

-" Rekla mi je to Vanja..."

Veselo se nasmije

-" A Mihailo je citav svoj zivot bio zaljubljen u Vanju, joj to dijete je sa 11 godina planiralo svadbu"

Svi se pocnu smijati osim Vanje i Mihaila. Gledala je u pod, a on u nju i dalje hladan.

-" Vanja mu je kupovala slatkise pa je valjda zato najvise voljeo Vanju"

Majka se ubaci.

-" Svi su duboko vjerovali da ce Mihailo da zaprosi Vanju dugo godina kad je otkrio da to postoji"

Vera se smije ovome dok Mihailo nakrivi glavu ne bi li dokucio Vanjino lice i saznao sta je na njemu.

-" Da ti pokazem slike"

Vera odmah izvadi album...

-" Vanja i Misa mogu postaviti veceru... ajde Vanja"

Majka kao da zna sta ne treba i iz inata to uradi posalje ih u kuhinju. On se ne buni, dok Vanja sirokim ocima ljuto gleda u Nadicu. Ne primjeti ona to gledali su slike iz djetinjstva i komentarusali.

-" Profesorice veoma ste tihi veceras"

Cim udje u kuhinju Mihailo se oglasi dok sjedne na radni sto i besramno skenira njeno tijelo.

-" Formalni smo?"

Pogleda ga konacno u oci,ali ne izdrzi dugo tako. Ne zeli da pokaze bilo cim da je pogadja to sto radi.

-"  Formalni smo jos od trena kada ste Vi to trazili od mene. Nadam se da ispunjavam Vasa ocekivanja"
Pokupila je stoljnjak i tanjire i izasla iz kuhinje medjutim on ostane strpljivo da se ona vrati.

-" Bili ste bolesni cujem? Mislim da vas je srce boljelo,  a ceznja glavni simptom vase boljke"

-" Mihailo ne zelim da veceras pravimo problem"

Odmah ga pokosi pogledom, ali on ostane hladan.

-"Ne brinite se, ne bih Vas ugrozio nikada. Zauvijek cu cutati o tome kakva ste kukavica... volite da radite protiv sebe i odmah vam je naskodilo. Necu raditi protiv Vas"

Bio je u pravu ali nije htela  priznati  vec iznese krompir i meso u trpezariju.

-"  Sokiran sam da zena ostaje bez rijeci, valjda je to moja pobjeda... Ne prija vam da radim po Vasim naredjenjima?"

Kad pokusa da izadje ovoga puta je ustao i uhvatuo je za jednu ruku  dok iz druge uzima hleb koji je drzala.

-" Najvise od svega bih voljeo da bijes u kom si me ostavila iskalim na tebi, da te uhvatim i na onaj radni sto izjebem tako da places i vristis moje ime"

Prosaputao je tiho na njeno uvo namjerno ga usnama dodirijuci dok je rukom drzi prikovanu za sebe. Ovakvog Mihaila nikada nije mogla da ocekuje.

-" Nemas pojma koliko bi Milan imao problema da te dovede do vrhunca posle mene. "

-" Ne razgovaraj tako sa mnom Mihailo, ne u kuci svoje majke pred devojkom i Nadicom"

Nasmijao se ironicno

-" Smeta ti sto sam iskren? Pa bicu jos malo... Budi Vanjice bolesna i danima u sobi jer donosis odluke da me gurnes od sebe. Tako je najlakse. Doci cu do tvog tijela i naplaticu ti bijes u kom si me ostavila. Tek kad sravnamo ceh na 0. Nastavicu sa budem uzoran, uvidjajan i kulturan mladic koji ide polako i  bori se za tebe..."

Okrenula se prema njemu, da nesto kaze ali je on preduhitri.

-" Ne trebam se boriti, vec si moja ali pustio sam te da patis jer ne zelis da se boris za mene ni malo"

Rekao je i prosao iza zida koji razdvaja kuhinju i trpezariju.

-"Postavili smo klopu... Lano nadam se da te nijesu udavile previse"