290. pjesma (Sizifove Metamorfoze)

13 2 0
                                    

Plamteći Hrast

Poput plamtećeg hrasta zimi,
Dušo, nebesima se vini;
Korijenje pusti u dubinu,
Mračnog pakla goruću tminu.

Toplote svoje njima podaj
Što dršću u pustoj hladnoći,
Mira i ljubavi malen gaj,
U vječite zime samoći.

A kad vrućina ljeta stigne
Umornima daruj svog hlada,
Kad sparina se silna digne,
Da zaštitiš stara i mlada.

Melem bit će tuđa dobrobit
Tvojem izmučenom korijenju,
A plod tvoga rasta silovit,
Zadovoljstvo svakom tvom htijenju.

Stog opstani u ovoj zimi,
Dušo, za budućnost ne brini;
Korijenje pusti u dubinu,
Nadom gorućeg pakla tminu.

Kada narastem, kada oživim, bit ću hrast. Samo hrast...

Pjesme sve i svakakve, dio II.Where stories live. Discover now