U sigurnosti Lađe
Plovio sam jako dugo,
Spokoj i sreća,
Nisam znao za drugo.
No vječno ništa nije
Pa prateć morsku struju,
Zađe mala Lađa moja,
U najbijesniju oluju.
Tada u trenutku straha
Skočih u more zeleno
I brzo ostah bez daha.
Jer nastojeć zbrisati
Zaboravih pod vodom
Da ne mogu disati.
No tijelo je bilo,
Pametnije od glave,
Instinkti me moji
Od propasti izbave.
Iz mora izronih zelenog,
Težak bi moj grijeh,
No na Lađu se popeh malenu,
Kukavičluk preživjeh.
Sad u sigurnosti Lađe
Plovim već jako dugo,
Spokoj i sreća,
Ne znam za što drugo.
- voljenoj
Kroz more života lakše je probiti se ploveć na lađi negoli plivajuć sam. Čak i kad oluja prijeti i nade naizgled nema, lađa je sigurnija i bolji oslonac negoli milost ne baš milosrdnog mora.
YOU ARE READING
Pjesme sve i svakakve, dio II.
RandomDrugi dio zbirke raznolikih pjesama boljih i gorih, u nadi da je više boljih, posluženih za čitanje svakome tko je voljan. Kritike, mišljenja, sve je dobrodošlo, bez cenzure. Hvala!
