Pjesme sve i svakakve, dio II.

301. pjesma (Sizifove metamorfoze)

Anđeo Smrti

Anđeo Smrti sjedi mi nasuprot
U zagrebačkom kafiću.

Anđeo Smrti ima dugu kosu,
Poput ponora tople oči,
I uživa u svome piću.

Anđeo smrti nije nikad na miru
Obavijen cvjetnim haljinama,
Laticama što vječno niču.

Anđeo smrti je uvijek nasmijan,
Radost rado drugom dijeli,
Žalost čuva u svom biću.

Anđeo smrti miriši poput proljeća,
Glas mu je kao cvrkut ptica,
I voli zanimljivu priču...

Anđeo smrti nasuprot mi sjedi
U zagrebačkom kafiću,
I ne susreću nam se pogledi,
A proklete zore već sviću,
Nad zemljom snova zaboravljenih.

...Kafić je već dugo prazan i tih.

- snovi čine stvarnost ili su pak njen odražaj? I je li stvarnost naša percepcija ili postoji neovisno o njoj?
Nebitna pitanja iz nebitnih snova...