Djeca bogova
Djeca smo Uranovog sjemena
Bogolika je naša ljudska čud,
A teret težak našeg tjemena,
Što proždire nas Otac sasvim lud.
Djeca smo i okrutnog Vremena,
Prolazan i najveći naš je trud,
Jer nema strašnijeg nam bremena,
Negoli je Kronov proždrljiv sud.
No Neba smo moć za se uzeli,
Postali vlastiti Gospodari:
O kako smo bez Oca svi mali!
I Vrijeme smo na slugu si sveli,
-za Vječnost više nitko ne mari:
U ropstvo prolaznosti smo pali.
- djeca su čisti ego, živ, nesputan i nevođen. No što je ostvareni ego? Za ostvarenost je potrebna suprotnost. Zato živimo u svijetu djece, jer ego nije ostvaren, samo je zaposjednuo i zarasao cijelim bićem odrasle djece.
YOU ARE READING
Pjesme sve i svakakve, dio II.
RandomDrugi dio zbirke raznolikih pjesama boljih i gorih, u nadi da je više boljih, posluženih za čitanje svakome tko je voljan. Kritike, mišljenja, sve je dobrodošlo, bez cenzure. Hvala!
