245. pjesma (Vrijeme žalosti)

25 5 0
                                    

Pustošenje

Kao tat u mraku,
Ušao si u moj svijet,
Ukrao nadu svaku.

Niti me imalo znaš,
Dok nemilo me pljačkaš,
Niti sam to shvaćaš.

Pustoš ostavljaš za sobom,
Zemlja što je bila plodna,
Postaje mračnim mi grobom.

Ostajem čemeran i sam,
U pustoši da iznova gradim,
Bez smisla da bauljam.

- beščasnom crvu

Čovjek bez časti će zlo činiti da i nije svjestan da ga čini, da i nije svijestan da je zlo i uživati u plodovima istog bez da se ikad o tome išta zapita.

Pjesme sve i svakakve, dio II.Where stories live. Discover now