Platonika
Da znam ti,
Samo halje mirisne,
Lepršave,
Il dodire blage, prisne
Prste osjetljive,
Volio bih te.
Da znam ti
Samo meki miris kose,
Samo topli glas,
Što vjetrovi ga donose,
Il pak skladan stas,
Volio bih te.
Da znam ti,
Samo blagi obris lica,
S velike daljine,
Il te vidim kao ptica,
S iznimne visine,
Volio bih te.
Da znam te,
Samo u misaonom viru,
Kao ideje klicu,
Il na praznom papiru,
Živu skicu,
Volio bih te.
Da znam te
Samo u vlastitom snu,
Il kao na zidu,
Mračnu sjenu nejasnu,
Varljivu vidu,
Volio bih te.
A da poznam te,
Skladnu ti ljepote cijelinu,
Ljubio bih te,
Kroz te spoznao visinu,
Sve silne Istine,
Božanske.
-voljenoj
Ljubav je nekad teško definirati, teško shvatiti, teško obuhvatiti. Nekad je obična, nekad je platonska, nekad je prijevarna...no da se ne zapricam, znam da dugo nisam ništa objavljivao, moje isprike onima koji to prate. Možda ovo pojašnjenje doradim nekom prilikom.
YOU ARE READING
Pjesme sve i svakakve, dio II.
RandomDrugi dio zbirke raznolikih pjesama boljih i gorih, u nadi da je više boljih, posluženih za čitanje svakome tko je voljan. Kritike, mišljenja, sve je dobrodošlo, bez cenzure. Hvala!
