Tvoj KALIBAR?

8

Naporan je dan iza mene i sve što želim je tuš ! Nemam nekih obaveza u uredu , ali navratit ću poslije.
Ona mi u mislima sa svojim pogledom punim osude, punim mržnje i željnim osvete. Natjerati mene da patim je njen cilj. Nismo se dovoljno upoznali to je sigurno. Nije bitno jer treba što prije da je izbacim makar iz glave.
Legnem i natočim sebi viski da odmorim . Dohvatim mobitel i vidim poruka od Hamze. Skočim kao oparen.

Hana je u bolnici, srušila se na poslu od gladi!🤦🤦🤦

Eh pa da ne povjeruješ. Od gladi?
Stižem u bolnicu vidim Sanija zabrinutog kako puši jednu iza druge.

"Ej  kako je Hana?"

"Dobro je hvala Bogu, prima infuziju! Ne mogu da vjerujem da nije jela cijeli dan ništa!"

Ni ja .

"Znaš kako to ide! Nemoj je dodatno opterečavat. "

Branim je iako je kriva .

"Nije razmišljala racionalno, ta njena želja da sve kriminalce strpa u zatvor će je koštat zdravlja. Đaba samo trubim!"

"Zašto joj nisi rekao za mene?"

"Nisam joj rekao ni za sebe!"

Čudan odnos njih dvoje grade. Ne znaju ništa jedno o drugom. Ne želim da se miješam jer nemam pravo na to.
Doktor se pojavio i saopštio da je sve uredu , dao joj je glukozu i vitamine.
Imamo pravo na posjetu, ali ja sam otišao. Nisam želio dodatno da je uznemiravam, danas sam i ja doprinjeo stresu koji je izazvao nesvjesticu.
Odem u ured da obavim potpise koje je još jutros ostavila Sandra na mom stolu.
Trudim se da radim da ne zovem Sanija da pitam za nju!
Nije trebala da se uda za njeg.

"Bašić ovdje !"

"Kažite gospodine Bašiću!"

"Imam posao za tebe!"

"Stižem , pošaljite mi vašu lokaciju!"

Odlučim da odem na staro mjesto.
Djevojke koje rade u klubovima poput ovog su pretežno zalutale i rade za drogu. Ovih par rade i za policiju.
Okreću se oko šipke zabavljajući zalutale muževe koji bježe od žena ,momci koji ne mogu dobiju od djevojki šta žele i sl. Ja sam tu da zaboravim i moguće zadovoljim , ali poslije . Sad me čeka nešto bitnije.

"Saviću treba mi sve o Rejhani Agović!"

"Gospodine ako sazna da je špijuniram vidjeli ste sve ! Ona je opasna do sveca!"

"Ne brini, uradi kako sam ti rekao!"

"Kad skupim dokumente javim se! U provodu ste?"

"Slobodan si Saviću , zaboli te kurac gdje sam!"

Naručim dupli viski i pošaljem Hamzi lokaciju. Opustim košulju i lagano počnem da uživam iako sam ukočen da ne znam više šta bi me moglo opustiti.
Djevojke se smjenjuju na šipci kad ugledam poznatu facu iza paravana kako proviri i vrati se. Znam da je krenula lošim putem., ali nisam očekivao ovdje da je pronađem. Vrati me na tu kobnu noć koje se i ne sjećam u cijelosti. Ustao sam ujutru sa jakom glavoboljom i slikama na mobitelu. Sve mi je bilo jasno. Od tog dana sam sve gledao drugačije, tad je nešto prelomilo.

"Nodi ide li buraz?"

"Ide drug , sjedi ! Kakvo je stanje?"

Zna moj brat šta mislim pod tim pitanjem. Koliko god se pretvarao ljubomoran sam što je drugi s njom.
Želim je iako nije kao prije, sad je žena koja zna šta želi od života. Ja i dalje stojim u mjestu čini mi se godinama već tražeći nekog da mi izmami osmijeh i dodir kao ona.