17

932 53 27
                                    

Danas pljušte komplimenti sa svih strana i  vezani su za moj osmijeh. U isti mah sam sramežljiva  zatim sam preplašena da je sve san iz kojeg se vrlo vjerovatno  brzo budim.  Poruka koja mi stiže je sve  drugo ,samo nije san i njen sadržaj me drži budnom satima.

MOJ DANAŠNJI RUČAK  SVAKI DAN DA SE SERVIRA NA ISTI NAČIN ...
MOLIM  😋😋😋🚑🚑

Svaki dan nam odnesem nešto da jedemo  , ali bojim se da ta hrana završi u nečijem drugom želucu jer njegovi dodiri i poljubci su dovoljna hrana zar ne?
Opuštena sam i moje lice sija...Sretna sam nakon dugo godina. Onaj koji mi je toliko godina nanosio unutrašnji bol , sad mi pruža isto toliko sreće. Njegov dodir je svaki put drugačiji, svaki put intenzivniji. Koliko je iskren? Da li preko mene  želi osvetu ? Da li ja želim osvetu? Tinja u meni plamen osvete, bojim se da je jači od ovog što osjećam.  Puno pitanja za ovako lijep dan .

Strah me i da se opustim dovoljno jer ja ne znam biti sretna. Po tom pitanju sam hendikepirana . Moje misli putuju tamo gdje dugo nisu bile, gdje nisu smjele biti dugo godina. Koji apsurd,  živjela sam za ovaj dan i sve se bojim da ovim danima uskoro dolazi kraj. Ovo sam ja , unaprijed slutim kraj iako je tek početak. Sani se ne javlja , ali znam da Dino neće mirovati tražit će ga dok ga ne pronađe. Ko je Sani? Kako mi je došao u misli tako mi zvoni mobitel i vidim njegovo ime na ekranu mobitela. Stisne mi se želudac i noge mi blago zadrhte. Ne znam zašto jer nikad nije ton povisio na mene. Ipak svjesna sam da sam mu potrebna , svjesna sam i da mi je mnogo pomogao u životu. Sudbina se poigrala sa mnom, da je trebao biti neko drugi vjerovatno bi bio. Nego zašto bi mene išta zaobišlo , za loše sam magnet.
?
Javim se napokon pokazujući Saviću da pokuša upratiti lokaciju putem GPS .

"Halo Sani !"

"Hanči kako si?"

Preplašen je , pomalo iznenađen mojim javljanjem.
Puno toga je iza nas da bi odbila ovaj poziv i razgovor.

"Sani gdje si? Zašto si uradio ovo? "

Čujem kako vjerovatno naginje piće, viski sigurno jer ga obožava.

"Zašto? Ozbiljno pitaš Hana? "

"Ozbiljno očekujem odgovor Sani! Nismo se ovako dogovorili? Nije ti ovo trebalo! Bijesan je i traži te , izdao si ga!"

"Nije on cvječka , kako si mu mogla oprostiti ? Htio sam sa tobom da ....!!!"

Pretpostavljala sam šta želi reči ,ali je spustio slušalicu!

"Saviću reci mi da smo uspjeli?"

"Brz je , ne podcjenjuj ga nije lud!"

" U vražiju materrrrrr!!!!"

Derem se od muke.
Znam da je tačno u sekund koristio razgovor. Zvat će sigurno opet .
Mozak mi otiče od stresa.
Između tri vatre sam, Sani -posao-Dino... Sve je pomiješano, ne smijem dopustiti da se izgubim u ovome svemu, nisam opuštena . Cijeli jebeni život sam grču. Jutrošnji komplimenti ce vjerovatno zamijeniti zabrinuti izrazi lica jer sam upravo digla stol u zrak sa svom popratnom opremom i pola stanice je ušlo u kancelariju sa zabezeknutim izrazima lica.

"Gomez šta ne valja?"

Rakić uvijek bahne kad ne treba.

"Ništa ne valja !!!"

Rukama pokazuje mi za 2 min njegov ured. Znam da će mi držat predavanje. Ne volim Rakića koji pametuje.
Očajna sam jer sve ovo ne vodi na dobro. Okrenem se i vidim Savića okrenutog prema prozoru isto da se ništa nije dogodilo. 

Pokrenem se i ulazim u kancelariju u kojoj sjedi i inspektor Rakić i Dino oslonjen na sto sa čašom pića u ruci.
Iznenađena sam jer nije javio da je tu.
Zašto bi? Dino u vezi je sve samo ne neko ko dijeli svaki sekund s partnerom. Ne znam ni šta smo mi?
Šta očekujem od njeg ? Digne obrve zabavljen vidno .
Nije mi do zezancije uopšte jer Sani nije naivan. Nije ni Dino , ali bojim se da mu ne naudi zbog mene.

Tvoj KALIBAR? Where stories live. Discover now