Zg Hercegovac mlađi

V Poglavlje

Jebo majku ko sam vidio vatrenije i luđe ženske od ove. Toliko me je iscijedila da imam osjećaj kako mi se i mali usukao za sve pare.

To grebe, grize, jebem li joj mamaru isto kao da sam s mačkom općio, a ne ženskom.

Gledam one sve crvene tragove ali mi osmjeh ne silazi s lica, jer jebo majku je me se naprokidala.

Jedno tri puta sam joj ga utro do mozga i još se jednom spustila na koljena za sam kraj.
Kako li ga je samo sokolica meljala po ustima sve mi sad milo dođe.

Već dugo, ako ne i nikad me ni jedna ženska nije očarala svojim seksualnim umijećima, ali ovaj put jebo ja svoju mater ako znam tko je koga tu sprčio. Štoviše čak mi to nema ni veze, jer osjećam se kvalitetno izjebano.

„ Bogati, oš li ustajati ikako danas. Konto sam da otramo do grada pozdraviti Marka pa moremo lagano kući.“

Okrenem glavu prema Ivanu i samo kimnem istom. Odmjerava me s osmjehom te okrene prema vratima da izađe iz sobe.

„ Vidim da si muškost povratio.“

Govori izlazeći na što se samo osmjehnem. Jebo majku, ne znam da sam ikad drugi dan razmišljao o ženskoj s kojom sam bio, ali ova zahtjeva svu moju pažnju.

Kako se samo židala, stenjala, ali i dalje mi je vrhunac bio kad mi je viknula 'krvi ti raščatali me'.

Ni sam ne znam gdje sam skupio snagu da se ne puknem smijati na sav glas. Čuj to pa raščatali me, jebo majku isto koda ću ju komadati na dijelove, a ne sprčit.

Nasmijem se svim svojim mislima te ih ujedno i odbacim, jer bogati neću je ženiti pa stao razmišljati toliko o njoj.

Stresem se od same pomisli na jednu ženu za cijeli život. E Bože me sačuvaj! To mi dođe na isto kao da moram ostatak života jesti samo kokošje iznutrice.

Dignem sam sebi želudac uopće od pomisli na to, jer jebo majku tko voli uopće ta kokošja govna.

Na brzinu dovedem sebe u red te pobacam u kofer sve svoje stvari, jer napokon idem kući, a to je dovoljan razlog da se razveselim.

Ivan i ja ionako smo sprčili ovdje sve što se sprčit da iako ni to nije bio neki problem čim smo to uspjeli obaviti sve u jednoj noći. Jebo majku i sela, mladih i šest kuća.

Okrenem očima te se zaputim prema kuhinji gdje čujem babu kako dida tare.

„ Dobro jutro.“

„ Đava te nosi s jutrom u podne.“

Crkla bi ta da uzvrati pozdravom jednom, ali danas sam predobre volje i ona mi to ne može pokvariti svojim nabrajanjem.

„ Ima li štogod za izist?“

Krene baba spuštati pred mene hranu dok i dalje nešto sebi nabraja u bradu. Krvi ti što joj je sad razmišljam dok me dida ne prene iz misli.

„ Moj sinko, kaži babi da nema potribe goniti sa vami u Zagreb. Te nije joj to selo pa će ona po svom. Onoga ti boga izgubi će se čim istra iz kuće.“

Dida je pomalo bijesan, a pomalo i lud.

„ Mi ne živimo u kući već u stanu.“

Kažem na što se baba okrene.

„ Đava ju nosi, a kazala je da ima kuću s jednim katom.“

„ Baba ima mater, a Ivan i ja živimo u svom stanu. Te nećemo nju slušati po cile dane.“

„ A i to što kažeš moj sinko.“

Promrmlja baba, a ja ne vjerujem da se ta složila sa mnom oko nečega.