Zg Hercegovac mlađi

X Poglavlje

Krvi mi ako znam i sam kako smo preživjeli onaj cirkus u matere.

Ima tri dana od kako smo otišli od nje, a još uvijek nas tare kako smo joj namjerno doveli babu. Čuj to pa namjerno joj doveli mater.

Još je sve nekako išlo od ruke dok babi kao slučajno nije gebis upao u juhu.

Ivan i ja smo se mučno zagrcnuli dok je mater uzvikivala isto kao da krave goni. Ćaća je blijedo gledao, čak je jedini bio koji nije imao nikakvu reakciju na plutajuće zube u juhi što je zapravo jako čudno.

Baba je ruku gurnula u juhu vadeći to svoje zubalo i smijala se onako krezuba pa zubalo sa rezancima uvalila natrag u gubicu. Jebo majku prizora i spektakla. Još uvijek sebi ne mogu doći.

I dalje su mi oni rezanci na babinim zubima pred očima, a to baš i nije slika kakvu ikome želim. Od tad na dalje sve je nekako išlo napeto, a eskaliralo je kad je baba pitala mater zna li ona da volim guze.

Skoro pa se nisam udavio u vlastitoj pljuvački. Mater je skakala udarajući se dlanom u glavu vičući da njezini sinovi mijenjaju žene, a ne muške i da ne baca mrlju na njenu familiju što me izuzetno nasmijalo.

Baba joj je nabila na nos moju kratku avanturu s kravom na što se mater srušila da bi joj i Sophia Loren zavidjela na glumi.

„ Pa šta ću jadan kad me milo gledala.“

To je sve što sam rekao na temu krave, jer razuvjeravati ih, bilo bi uzalud. Jedino što nisam znao je kakav udarac mater ima, ali i to sam saznao kad mi je doletjela tvrda papuča, koja me mirisom vratila u štalu kod krave.

„ Krvi ti baš ovako je vonjala i ona.“

Mater je zamračilo, baba je crkavala od smijeha dok nas je Ivan hvatao za ruke vukući nas van čisto da nas spasi materinog ludila. Toliko je vikala i nabrajala da mi i sad nakon tri dana zvoni u glavi.

„ Mogu li brajo?“

Ivan me trgne iz misli na što mu samo kimnem glavom.

„ Jebo majku, je li tebi štogod baba spominjala dokad misli razguzičiti ovaj boravak vamo u nas?“

Vidim da je i Ivanu puna kapa babe, iako vjerujem da mu više nedostaje ona naša samostalnost. Nikad se ni jedan nije opravdavao za postupke, a bogami ni za izlaske. Svaki smo živjeli svoj život i ništa nam nije falilo.

„ Ne znam brajo, ali i meni je više dodijala. Stalno nešta žuga.“

Otpuhne kimajući te se zavali na krevet do mene.

„ Još uvijek mi ne ide onaj cirkus sa zubalom iz glave.“

Pobjegne mu smijeh s usana na što ga pogledam, ali kad nam se pogledi sretnu odvalimo se obojica smijati za sve pare.

„ Jebote led, a tek oni rezanci što su joj se upetljali oko zubiju.“

Držim se već za trbuh dok mu pričam, a ni on nije ništa bolji.   

„ A tek materina faca i ćaćina ne faca.“

Zvoni cijela kuća od nas dvojice kad se naša luda pojavi na vratima.

„ Krvi ti šta ste zacenili krv vam jebem. Cila zgrada zvoni od vas dvojice?“

Pogledamo se te samo okrenemo očima.

„ Ma ne okrićite tim očima sriću vam đava odnija.“

„ Šta oćeš baba više od nas?“

Skoči Ivan s kreveta zaputivši se prema babi.

„ Bogati de sjaši. I gumenu patku si više udavila.“