Zg Hercegovac mlađi

IX Poglavlje

„ Ustaj, sriću ti đava odnija.“

Čujem glas žandara, a sve bi volio da sam katkad gluhonijem. Jebo majku je iritira tim kreštavim glasom rano izjutra.

„ Ma šta je bona baba ranije?“

Odbijam otvoriti oči, jer baš da njen namrgođeni lik vidim prvo, točno znam da bi mi sve išlo nizbrdo kroz dan.

„ Đava te nosi sa zorom. Ima podne će đavle jedan.“

Vrtim ja po glavi i posao i pivušu i ono sokoličino podrigivanje ali nikako to sve spojiti. Sve mi se čini da sam se malo pogubio u danima, a s obzirom na to da ionako kasnim debelo na posao neću se ni truditi ići danas.

„ Ajde krvi ti iz nosa šta ima veze.“

Zagunđam dok povlačim deku preko glave.

„ Šta ima veze, šta ima veze. Sriću ti đava odnija tu sluntavu, ima bolan veze. Te neš noću langarat, a danju spavat. Zato i jesi sav u krivo sriću ti đava odnia. Nemoj da jopet dolazin.“

Izdiktira sokolica referat i napusti sobu uz takav tresak da je i one u prizemlju probudila. Jebo majku kad se razvezala ja mislio da drži  kakvo predavanje. Nikad joj kraja krv joj jebem manitu.

Odlijepim jedan kapak pa potom i drugi, ali im se i ne da nešto ostati uspravno. Sklapaju se oni, a bogami i ja, ali se nekako nasilim ustati, jer poznavajući ovu našu manitu babu sljedeći put bi mogla s Kalašnjikovim banuti.

Rastežem se po onom krevetu, a sve imam osjećaj da sam tek legao. Ustanem te se zaputim prema kupaoni, ali se šokiram kad nađem babu kako sjedi na školjci.

„ Ma šta radiš bona baba?“

„ Bogati šta radim. Serem moj sinko, serem. Oš gledati u mene ili ćeš izaći da se ko bog zapovida otarem?“

Gledam šlagirano u babu i ne vjerujem. Sve mislim kako nešto i nije baš u najboljem redu. Jučer ona luda podriguje kao kakvo muško. Danas baba ispaljuje rafale i sere.

„ Krvi ti što se nisi zaključala?“

„ Pa bogati svoji smo, šta ću se zaključavati. Ajde sad kiti, razguli.“

Zatvorim vrata šokiran na što me dočeka gromoglasan smijeh. Okrenem se u smjeru kuhinje gdje me dočeka Ivan koji briše suze od smijeha.

„ Jesi'l to bogati gledao babu kako sere?“

Okrenem se prema njemu i dalje šokiran prizorom od maloprije.

„ Jebo majko ako je iko normalan u ovoj kući.“

Smije se budala i dalje dok meni kroz glavu prolazi  ona njena crvena faca koja je uzrok vjerojatno jebenog stenjanja.

„ Ajde brate šta ima veze. Baba se malo ukakila, a ti odma dramu praviš oko toga.“

„ Krvi ti iz nosa te nisi je ti gleda kako stenje i stišće.“

Želudac mi se digne, jer sad osjećam u nozdrvama i smrad jebeni.

„ Ajde krv'ti issove, aj spremaj se uskoro ćemo u matere.“

„ Krv ti jebem, samo mi još to treba danas. Ima da prodimim načisto.“

Okrenem se prema sobi te uhvatim lagani korak neraspoložen za išta.

„ Ajde brajo, sjeti se samo kako će baba zapušiti materi usta.“

Smije se luđak i dalje, ali ovo i meni izmami osmjeh, jer nitko s materom ne zna kao baba.

„ Iđemo li?“