Zg Hercegovac mlađi

XV Poglavlje

Goni Ivan isto koda je sudnji dan. Nabija onu gaščinu da sam uvjeren kako smo i babu prestigli, ali tko ga jebe. Mi smo sebi zacrtali svoj plan, a da jebe rak raka ako znam koji je.

Da mi je ikada itko rekao kako će doći dan da mi letimo za nekom pičkom mislio bi da je lud. Da se to nama ne može dogoditi ali baš nikada, samo nakon onih rasvjetnih stupova, babe i sveg cirkusa koji smo proživjeli u kratkom vremenu ništa me više ne može iznenaditi pa tako ni činjenica da smo nas dvojica obične pičke.

Stresem se na samu pomisao, jer uopće mi se to ne sviđa, a i nije naša furka. Uvijek su ženske bile te koje letaju za nama i ne shvaćam kada se sve to promijenilo. Znam, od kako je ona luda baba krenula gurati nos u naše poslove.

Pomalo se nakostriješim dok Ivan pored mene fućka u ritmu muzike koju slušamo.

"Bogati, jel mi to stvarno letimo za pičkom u Duvno?"

"Ja ne znam za šta ti letiš, ali ja otra sprčit štogod. Dole se pičke židaju isto gumene lutke, a i brajo znaju znanje."

Obliže usne dok ja razmišljam o njegovim riječima. Krvi mi u pravu je. Iako smo krenuli radi one manite babe koja me uspjela isprovocirati s Katom ne znači da ne možemo promijeniti slijed događaja. Osmjehnem se te Ivana opalim po ramenu.

"Pa brajo ubrzaj, jer noć samo šta nije pala."

"Dajte vina hoću lom. Dajte cigane za stol."

Zapjeva Ivan stišćući gas još više ako je to ikako moguće dok se smješka. Zapjevam i sam s njim jer osjećam kako ova luda noć tek kreće i da će biti upravo takva. Luda i nezaboravna.

Oko deset navečer parkiramo ispred Rocka dobro raspoloženi i još bolje nabrijani. Toliko smo se međusobno nabrijavali da se sve čudim kako nismo jedan drugog nategnuli onako usput. Kao dvojica pubertetlija stojimo ispred Rocka dignutih prangija i čudu se čudimo.

"Brajo moram štogod nategnit inače ću sam sebe opalit."

Ivan škrguće zubima dok mi govori, a ja u znak slaganja samo kimnem glavom te se pokrenemo i uđemo.

Zaputimo se prema slobodnom stolu u ćošku kluba usput od konobara naručujući bocu Jamesona.

"Brajo koliko pičakaaa."

Ivanu oči svijetle isto ringovi na ruletu što me natjera na smijeh iako sam putem i sam odabrao par ženski da ugase ovo ludilo u meni. Ma đavla u meni, već među mojim nogama.

Tresemo mi onaj Jameson isto koda sutra osvanuti neće dok se Ivan već dobrano uvija oko stola.

"Brajo nu ove. Krvi ti, a je dobra."

Pratim ja njegov pogled te vidim da se zaustavio ni više ni manje nego na našoj rodici.

"Bogati brajo ova nam je rodica, mislin četvrto kolino."

Pomalo se i stresem od pomisli da prangiju turam rodu. Ljulja ga brajo samo tako te uvija onim kukovima isto kakva striptizeta.

"Bogati je do kolina, ali nije od kolina, a ako ju nategnem s guza bogami kolina nema."

Gledam opaljeno u njega te samo slegnem ramenima.

"A imaš i pravo. Nategni ti nju s leđa i nemeš falit."

Kima brajo ali od stola ne odmiče. Sve mu sriću đava odnija ako se i on ne oleši od tri čaše. Bacim pogled na bocu te tek ostanem šokiran da je već više od pola nema.

"Bogati kad sali po boce u se?"

Kima on ramenima dok ja i dalje šokirano gledam u flašu. Krvi mi ovaj moj brajo isto sudoper. Što god čovjek utrese u njega taj proguta pomislim dok me udarac u leđa vraća u stvarnost. Okrenem se kad Marko i Ante.