Plan:
1. Pobjeći iz bolnice. ✔
2. Smisliti plan. ✔
3. Otkriti što se dogodilo.
4. Otkriti tko je to napravio.
5. Osveta.
--
Osveta. Zašto osveta?
Zašto ne?
Ako je netko s namjerom oduzeo moj cijeli život i upropastio ga, zašto ne bih i ja njegov ili njen? Ako je moj život gotov, zašto ne bi i njegov bio? Neka vidi kako je to biti sam. Bez osobe koja ti je bila draža od života. Neka okusi osjećaj samoće koji sam i ja osjećala, koji još uvijek osjećam. Neka vidi kako je to kad se srce slomi i kakav je osjećaj imati prazninu veličine crne rupe u srcu.
Ako je moj život zagorčan, bit će i njegov.
Znam da ne bih trebala planirati osvetu i imati ovakvo mišljenje, no što je najgore što se može dogoditi? Nemam više koga izgubiti. Pola je otišlo već davno, a pola nedavno.
A zašto baš hoću otkriti što se dogodilo i tko je to napravio?
Jednostavno. Ne želim nastaviti sa život znajući da sam mogla nešto napraviti, naći uzrok mojoj nesreći i mom gubitku. I J.a, i pamćenja.
Pamćenje je privremeno. Srećom. Ali gubitak J.a? On nema povratka. Nažalost.
"D.?" Iz misli me je trgnuo Tyov glas.
"Hm?" Pogledala sam u njega.
"Mislio sam ići do trgovine. Treba ti što?" Uzela sam si par trenutaka kako bih razmislila što mi treba.
"Ti mi uzmi samo sladoled od vanilije, i ostavi mi malo novaca da si kupim ženske potrepštine i nešto odjeće."
"Koliko ti treba?" Uzimao je novčanik iz džepa.
"Oko 50-70$ bi trebalo biti dovoljno."
"Okej. Ja idem sad, a ti kad budeš išla, zaključaj i ponesi ključ. Ja imam svoj." Kimnula sam glavom.
"Vidimo se!" Mahnuo mi je i otišao.
Hm, što obući? Zapitala sam se dok sam kopala po Tyevom ormaru. Odlučila sam se za crne kožne tajice, sivu Converse duksu, i moje marte. Uzela sam onih 70$ koje mi je ostavio i spremila ih u džep. Zaključala sam stan i uputila se prema Targetu.
Target je ogroman. Ali stvarno ogroman. Uzela sam jedna kolica i počela sam lunjati Targetom.
Prvo sam se rješila ženskih potrepština. Uzela sam jedne dnevne i jedne noćne uloške, četku za kosu, šampon i regenerator, kupku, dezodorans i losion za tijelo. To me je izašlo oko 20$. Znači imam još 50 za odjeću.
Izela sam si jedne preodlične JK štikle. Crne, sa crnom poliranom petom i malim zlatnim detaljima. Izgledaju prekrasno! Zatim sam si uzela jedan crop-top, svijetlo plavi sa bijelim cvjetićima i jednu široku crnu majicu sa natpisom 'Believe in yourself. Anything is possible.' Uzela sam jedne obične tajice i jedne bijele sa zlatnim zakovicama.
Otišla sam na kasu i ukupno je bilo 67.98$ Mrzim kad tako stave 67.98, ili još bolje, 99.99. Pa daj ljudi, zaokružite to na 100!
Okej, sad imam sve što mi treba. Valjda.
Došla sam pješice, pa sam pješice morala i kući. Hodala sam nekih 15ak minuta kad mi je koljeno jednostavno klecnulo. Kao da je nešto... puklo? Boljelo je kao vrag. Kao da mi je netko namjerno polomio kost. Kleknula sam na pod i jaukala od boli.
Tad sam shvatila kakav je ovo svijet. Sjeban. Skroz. Svi su me u čudu gledali kako se grčim po podu od bolova, no nitko nije pomogao. Hvala ljudi.
"Dallas?" Okrenula sam glavu da bi vidjela Austina. Krasno. Baš krasno.
"Nisam znao da si puštena iz bolnice. Što radiš na podu?" Ma ništa, došlo mi da se grčim po podu.
"Gdje ti je langeta?" Pitao je smireno. Nisam odgovarala.
"Znaš, ona je tu bila sa razlogom. Koljeno ti je bilo blizu lomljenja i langeta je tu bila da to sprječi."
Iako je boljelo, jako, nisam dopustila sama sebi da plačem. To ne.
"Možeš li stati na tu nogu?"
Pokušala sam se ustati. Nije išlo, pa mi je on pomogao. Stala sam na nogu i osjetila bol koja je na ljestvici od 1-10 bila 15. I više. Bila je ogromna. Ne mogu to ni opisati.
"Dallas, draga, ideš u bolnicu."
"Ne, ne i ne! Ne vraćam se tamo!" Protivila sam se svom odlasku u bolnicu.
"Treba ti gips Dallas. Imala si langetu koja ti je trebala pomoći da se to zaliječi, no ti si ju skinila i evo što se dogodilo. Nema hoćeš-nećeš, ideš."
***
Glupi gips. Glupe štake. Glupa langeta koju sam skinula. Glupo sve! Nervira me. Ne mogu ništa bez štaka, a i kad ih koristim imam osjećaj da bi mi bolje išlo bez njih. Možda se čini jednostavno hodati pomoću njih, ali meni nije. Štake su kao štule. Ni s jednim ne znam hodati.
"D., prošla je ponoć. Ja idem spavati, a ti kako želiš. 'Noć." Ty je otišao, a ja sam ostala sama u boravku.
Ležala sam na kauču i gledala TV. Ako se neprestano listanje po programima tako može nazvati. Odlučila sam gledati Uvod u anatomiju. Obožavam tu seriju. Gledala sam svaku epizodu bar tri puta, no gledat ću je opet. Zapravo sam je počela gledati zbog dr. Zgodnog, no kasnije mi se svidjela i nastavila sam je gledati.
Inače bih zaspala nakon 10 minuta, no danas nije bio takav slučaj. Nisam mogla zaspati. Nisam se mogla namjestiti zbog glupog gipsa. A i razmišljala sam o svemu. I kao i uvijek mi dođe isto pitanje.
Zašto nisam i ja umrla sa J.om? Ionako nitko ne bi plakao za mnom.
Život bi mi tako bio puno lakši i jednistavniji nego što je sad. I onda još jedno pitanje.
Zašto sam skinula glupu langetu? Zašto sam pobjegla iz bolnice? Zašto ja?!
--
Prije nego što sam znala, probudila sam se na kauču, a deka kojom sam sinoć bila pokrivena je sad na podu i naravno, TV radi. Ups? Pogledala sam na sat. 10:47. Ne znam kad sam se zadnji put ovako kasno probudila. Još gore je to što i Ty spava. Mislila sam da on ne spava do ovo doba. Činio mi se više kao jutarnja osoba, kao da se budi oko 7, 8, a ne u 11.
Koliki će mu tek ovomjesečni račun za struju biti? Neki dan sam zaboravila ugasiti svijetlo dok sam spavala, a sad TV. Šta je sljedeće? Hoću li ostaviti vodu da curi poslije tuširanja? Ako sam mogla biti toliko glupa da sama sebi skinem langetu i pobjegnem iz bolnice, ovome se uopće ne bih čudila.
Umjesto da se ustanem, odem probuditi Ty i nekako napravim bar jaja za doručak, uzela sam daljinski i počela listati po kanalima. Listala sam i listala tražeći neki film koji do sad nisam gledala, a vjerujte mi, sve sam gledala. U jednom trenu mi je daljinski jednostavno ispao iz ruku i otkotrljao se na pod. Dok sam ga pokušavala dokučiti bez da se dginem sa kauča na tom programu su bile Vijesti.
''Nedavno je policija dobila dojavu o ukradene 3 poluge zlata od 250 grama, a svaka je u vrijednosti od 8.739,70 eura (ovo je istinito, bar mislim, tako nam našla na internetu). Na našu sreću, žena koja radi na pultu 'The Governor and Company of the Bank of England' je zapamtila izgled jednog kriminalca jer sva trojica nisu nosila skijaške maske. Uz fotorobot smo identificirali jednog od njih. Tyler Mossoumeri. Ako netko vidi osobu na slici, molimo da se javi policiji na broj ili 192 ili 112.
Napokon sam uspila dokučiti daljinski. I taman da pogledam fotorobota, opet mi je ispao. Kao i vilica koja je sad bila do poda. Tyler Mossoumeri je Ty. Moj Ty. Živim sa kriminalcem.
______________
Pa kako vam se čini?
Oprostite ako ima grešaka ili ako je kratak jer sam rekla pisati duže nastavke, ali sad je 3:08 ujutro i oči mi se zaklapaju, s tim da imam predsat i dižem se u pola 6, u školi sam do pola 4, a u 4 idem na rođendan. Zato stavrno oprostite na greškama.
Ostavite mišljenja u komentare :)
Ly♥
