marry me | h.s.

2

Možete ostavljati i usputne komentare ako vam je tako lakše.

► Harry ◄

Sjedim na kauču u krilu držeći svoj crni laptop dok pretražujem stomatološku ordinaciju sa posjetnice koja je ispala onoj djevojci. Kliknem na prvi link koji me odvede na mjesto ordinacije te shvatim kako sam znao prolaziti onuda i da se nalazi u samome centru, dvadesetak minuta odavdje. Prepišem broj telefona u svoj mobitel u namjeri da nazovem i prijavim se za pregled te kliknem zelenu tipku slušajući bip - bip.

'Halo, stomatološka ordinacija. Izvolite.' začujem ženski glas te se ustanem i krenem hodati po stanu.

'Um, mogu li naručiti pregled?'

'Da, naravno. Samo vaše ime i prezime?'

'Harry Styles.' brzo odgovorim te sjednem na barsku stolicu naslanjajući se na šank.

'U redu, pogledat ću kada ima slobodan termin, samo malo sačekajte.'

'Može.' prstenom lupkam o mramor promatrajući lijepo uređenu kuhinju u crno bijelom stilu.

'Danas u pola dvanaest. Odgovara vam?' napokon se trznem.

'Da, da, svakako.' pogledam na sat nasuprot mene i shvatim kako imam dobrih tri sati da se spremim i smislim što ću joj reći.

► Odette ◄

Polako se privikavam na jaku svijetlost koja ulazi kroz prozore. Pola devet je i još sam u polu snu. K' vragu, srećom pa sam danas popodnevna smjena. Ustajem iz toplog kreveta i ostavljam tu toplinu iza sebe obuvajući dječje papučice. Moja hello kitty pidžama je već iznošena i shvaćam da bih trebala kupiti novu. Što da na primjer sad nađem dečka i onda vidi ovo od pidžame. Zapravo, kako znam provesti i više od pola dana u njoj dobro je izdržala.

Ugledam malenu mrljicu od kave na rukavu te se nasmiješim. Šlampavo dijete. Hodnici ukrašeni raznim slikama, mene, moje obitelji i samo prirode izvješeni su posvuda i shvaćam da zapravo ovo uredno mjesto više djeluje kao moja ordinacija nego dom.

'Kava.' promrmljam vadeći đezvicu iz ormarića te ulijem vode dok sve postavljam na ring. Malena žličica, šećer i kava se nađu na šanku te poklopim rukom usta.

Aparat za kavu mi se pokvario i prisjećam se da sam rekla tati da ću mu ga ostaviti. Ima toliko prijatelja da bi sigurno našao nekoga koji bi se zabavio tom gluposti koja mi inače udobro sačuva vrijeme.

Naslonim se na šank koji je zapravo imitacija mramora. Čekam da voda zakipi i polako shvaćam da će to potrajati. Trebala bih se naći na poslu oko pola dvanaest, a pošto je pola devet imam još podosta vremena da obavim neke kućanske poslove i provirim malo po društvenim mrežama. Mogla bih i nazvati majku koja vjerojatno očekuje moj poziv. Jučerašnja večera nije protekla u najboljem smjeru. Jednostavno čim sam pojela, pomogla sam mami da pospremi kuhinju, a zatim otišla. Nije mi bilo do prepirka.

Na trenutak zastanem sjetivši se prstena i onog dečka od jučer. Pitam se gdje je on i što radi sad. Možda je jučer bio pijan ili je jednostavno bio povrijeđen. Prstima prođem preko plavih, na koljenima poderanih traperica te iz džepa izvadim maleni zlaćani predmet. Polako ga stavim na prst te se zahihoćem. Stvarno bih ga trebala vratiti vlasniku. Maleni dijamantić se nalazi u samoj sredini prstena te izgleda nevjerojatno lijepo. Djeluje čak jednostavno, no bogato.

Izvučem mobitel iz torbe koja je jučer ostala na vješalici. Lagani proljetni povjetarac mi godi te se uz dekicu zavučem u stolicu na balkonu. Crna, gorka kava mi prija i pokretom prsta po ekranu otključam još jedan od onih pametnih telefona.

Kliknem na kameru stavljajući ruku sa prstenom na stol te u nekoliko klika dođem do savršene slike koju pošaljem svojoj prijateljici. Već znam kako će šašava brineta reagirati. Ne trebam čekati dugo dok mi stigne odgovor te se odmah nasmijem.

'Čekaj, tvoj je?! Odette? Tko je taj nesretnik?' popijem gutljaj kave te brzo otipkam odgovor.

'Nesretnik? Loren, ja sam djevojka koju svatko može poželjeti.'

'Umišljenko. Želim detalje, odmah!' rukom prođem kroz kosu te s istom tom rukom mahnem susjedi koja šeće svog pekinezera.

 'Jučer dok sam stajala na stanici mi je prišao jedan dečko i pitao me hoću li se udati za njega. Ne znam što sam trebala napraviti kada sam rekla hoću i uzela prsten, no ušla sam u autobus, a on je ostao na stanici.' brzo otipkam shvativši kako sam zapravo smotana, te pogledam sat na mobitelu. Trebam krenuti.