marry me | h.s.

8

usputni?☺

"Očekujem te danas kod sebe u podne." Napišem poruku Harryu te odložim mobitel na šank kada čujem zvuk pećnice. Otrčim ondje otvorivši je te uzmem rukavice i izvadim biskvit. Ponosno se nasmijem što sam ga uspjela napraviti te ga stavim na ploču. Mobitel mi se oglasi te skinem rukavice i odem do njega otvarajući poruku.

"Hm, zašto ako smijem pitati?"

"Samo nemoj ručati i pojavi se u podne.'' Ponovno odložim mobitel ondje gdje je i bio te se vratim biskvitu radeći desert. Čokolada na pećnici mi se otopila te ju polijem preko cijelog biskvita, u nešto debljem sloju. Ostao mi je samo šlag, kojeg izvadim iz frižidera i ravnomjerno ga stavim na svaki dio.

''Uredu, doći ću.'' Nasmijem se i vadim krumpir koji stoji u špajzi te sjednem za šank uzimajući maleni nožić za guljenje. Neće ovo biti ništa posebno no tek toliko da mu se barem malo odužim za sva ona iznenađenja koja mi je priredio.

''Hajde dušo presvuci se u nešto, ja ću ti srediti meso.'' Loren je prespavala ovdje i još sada stoji pored mene i nadgleda što radim. Ipak, moja je prijateljica esperkt u kuhanju. Kimnem joj i zeleni nožić uvalim u njene ruke.

''Samo da se presvučem i možeš bježati.'' Kažem dok trčim u sobu i svlačim svoju pidžamicu. Traperice i majčica koju je Loren ostavila na krevetu obukla sam na sebe te ispustila do sad svezanu kosu. Nije mi potrebna šminka, ionako ako ćemo ostati samo ovdje vrlo vjerojatno ću se vratiti u svoju pundžicu i izuti se iz starki koje mi je moja prijateljica ostavila pored kreveta da ih obujem.

"Gotova sam." Izađem iz sobe te odmah požurim do kuhinje. Poljubim svoju najbolju prijateljicu i uzmem krumpir koji je ogulila i stavim ga na šank.

"Srećice, ja idem." Uzima jaknu i torbicu te joj ja samo mahnem i krenem ispratiti.

"Želim ti sreću."

"Hvala, hvala." Još jednom mi se nasmije, a onda napusti stan nakon čega ja odmah odskakučem do peći i stavim peči krumpir. Pola posla je obavljeno. Sada još trebam posložiti stol. Okrenem se oko sebe potraživši crvene salvete koje sam jutros kupila te ih dohvatim s police kao i tanjure. Uredno ih posložim na stol, a onda u sredinu stavim svijećnjak sa nekoliko malenih svjećica i požurim po pribor.

''Oh, još malo.'' Kažem gledajući na sat. Uskoro bih trebao biti ovdje te ugasim štednjak na kojem se do sad peklo meso, no ostavim da tako stoji. Pokrito je staklenim poklopcem i kako je Loren rekla ne bi se trebalo ohladiti. Tanjuri i beštek su uredno posloženi te poskoćim na svoj balkon čekajući da mi kovrčavac pozvoni na vrata.

Zvono na vratima se oglasi te požurim otvoriti ih. Usput zastanem kod ogledala provjerivši jeli sa mnom sve u redu te se nasmijem i uhvatim kvaku otvorivši vrata. Kovrčavi dečko ispred mene se široko nasmije i pruži mi buket bijelih tulipana. "Nisam znao koje cvijeće voliš."

"U svakom slučaju si pogodio." Pomirišem svoje cvijeće i pustim ga da uđe unutra. Prvi puta je u mome stanu te mu rukom pokažem prema kuhinji.

''Lijepo je ovdje.''

''Ma znam.'' Kažem i smijem se. Uhvatim staklenu vazu koju napunim vodom i unutra ostavim buket bijelih tulipana.

''Trebaš pomoć oko ičega?'' upita, a ja odmahnem glavom.

''Ne, hvala. Sve je već spremno.'' Uhvatim tacu koju sam si pripremila te meso i krumpir posložim na nju. Kruh i salata mi stoje na šanku te ih on primi prije nego što sam ja uspjela dohvatiti. Ostavim tacu na stolu i otvorim svoj ugradbeni frižider. Sok, crno vino i voda. Svo troje potrpam u ruke te nadlakticom gurnem vrata.

''Čime sam ovo zaslužio?'' Upita me sa osmjehom. Koga da lažem? Sladak je.

''Ovo je ništa, sva ona iznenađenja koja si ti priredio meni...''

''Zaslužila si ih, pristala si biti žena strancu.''

''A čuj bio si simpatičan.'' Kažem, a on džentlmenski odmakne moju stolicu.

''Hvala ti.'' Kao da se nakloni, a ja se nasmijem.

"Sama si ovo spremila?" Upita me, a ja klimnem glavom prešutjevši dio gdje mi je Loren pomogla.

"Izgleda ukusno."

"I je." Nasmijem se te mu rukom pokažem da se posluži.

''Nadam se da je, jer ono, ne želim ostati gladan."

"Oh, ali ti si tako dobar da bi pojeo iako ti ne valja."

"Poznaješ me." Ovoga puta se široko nasmije i krene otvoriti vino nakon što klimnem glavom u znak da i meni natoči. U dvjema čašama se nađe crno vino, a nas dvoje se pogledamo.

"Za nas?"

"Za nas."

***

Sjedimo za mojim okruglim, staklenim stolom i malo čas crveno vino zamijenili smo sokom od jabuke.

''Sjećaš li se kada si rekla da imaš auto ali ne voziš?'' Upita me s nekim osmjehom, kao dijete koje očekuje iznenađenje, a vjerujem da on ipak sprema jedno.

Kimnem glavom, a on se još uvijek smije. ''Mogli bih smo danas ići voziti, što kažeš?'' Taj osmijeh ga je odao još na početku. Oči su mu se zacaklile čim je spomenuo naš prošli razgovor.

''Ako imaš volje, i živaca.'' Kažem točeći još soka u svoju čašu na stalku.

''Možda voziš bolje i od mene.''

''Ipak imam vozačku.'' Smijem se i shvaćam da sam pogriješila kad nisam odmah sjela za volan čim sam dobila auto koji stoji u garaži. Ima li koja osoba da je ostavila auto da skuplja prašinu?! Bravo Odette.

Jedini problem je što sam auto dobila mjesecima nakon položene vozačke i tada je prevladao neki strah u meni. Mjesecima nisam bila u financijskoj situaciji da bih si mogla priuštiti auto koji želim.

''Znači li to da si popodne ponovno moja?''

''Da.''

Kažem s osmijehom. Ustanem da pokupim prazne tanjure sa stola te dječaka nasuprot sebe posjednem par puta uz opomene da ću se predomisliti u vezi poslije podnevne vožnje. Bijele tanjure stavim u perilicu, a maleni tanjurići i moj kolač se nađu na šanku.

''Radila sam ovo samo za tebe, tako da nema ne.''

Pružim mu tanjur i novu malenu vilicu. Sjećam se kako mi je baka, kao maloj, znala na tanjur od ručka staviti kolač. Prezirala sam to i svaki put bih umrljala višak tanjura. Od bake sam znala dobivati pogrdni pogled, a onda bi se moja majka umiješala među nama. Počela bi kako sam ja maleno dijete. Kako je normalno da za svako novo jelo želim svoj novi tanjur.

***

"Lijevo, lijevo! Desno, gledaj u cestu Odette..." Govori mi Harry dok vozim između čunjića. Da, moj kovrčavac mi je priredio još jedno iznenađenje i odveo me u autoškolu gdje mi je on sam instruktor. "Odette." rukama se uhvati za glavu i nasmije kada u retrovizoru ugleda mali milijun porazbacanih čunjića. Nisam bila baš najbolja, vjerujem da je to zbog toga što dugo nisam vozila. Trebam se skoncentrirati.

"Sad ćeš vidjeti da ja to mogu." Nasmijem se ponovno paleći auto te sporom brzinom krenem zaobilaziti narančaste čunjiće ovoga puta ne udarivši u nijedan, bravo Odette.

''Samo sam bila nervozna.'' Kažem s osmijehom.

''Nervozna zbog svog instruktora?'' Smijem se, no ne odgovaram na njegovo pitanje.

''Hoćemo sada u rikverc?''

''Ajde, da te vidimo.''

Palim auto i zahvaljujem se što je automatik. Mjenjač se iz p mijenja u r te je duplo lakše od običnog mjenjača. U autoškoli sam s tim imala malene probleme. Kod paljenja često bih kvačilo prerano ispustila i auto bi se ugasio, a onda sve otpočetka. Moj audi mi duplo olakšava posao.

"Bravo Odette." Nasmije mi se iznenađeno i u trenutku kada se krenem zahvaliti, osjetim njegove usne na mom obrazu.

hella i ja vam se ispričavamo zbog naših rijetkih nastavka. ujedno vam se zahvaljujem na brojci svojih pratitelja. volimo vas punopunopuno