marry me | h.s.

4

usputni komentari?

Prisjetim se djevojke za koju sam bio spreman učiniti sve. Djevojke za koju sam namijenio prsten koji je sad na ruci druge. Nakon toliko godina svega raspali smo se u samo jednoj noći. Toliko sjećanja, toliko uspomena, i sada ničega nema. Sve je nestalo. Ne prestajem imati groznu sliku u mislima. Plava duga kosa pada niz leđa drugog muškarca. Poljubila ga je baš kad sam otvorio prokleta bijela vrata ukrašena cviječem pri rubu. Poljubila ga je baš onako kako je znala ljubiti mene. Zar je cijelo vrijeme to činila? Zar me cijelo vrijeme varala? Jel me uopće voljela i vidjela u meni ikad nešto više? Prođem rukom preko lica osječajući se tako patetično. Znala je nositi one plave loknice, osmijeh koji je zračio radošću i mislio sam da je sretna sa mnom. Ja sam bio. Stvarno sam je volio, k' vragu.

Ustanem sa kožnog naslonjača otvarajući jedan od hrpu ormarića u ovom stanu. Boca alkohola se nađe u mojoj ruci te čep završi na podu. Kristalna čaša koja je u vitrini pored puna je zlatne tekućine i ponovno sjednem u crni naslonjač. Ne znam pijem li od tuge ili razočaranja. Troian.

I onda mi na pamet padne smeđokosa djevojka izmamljivajući mi osmijeh. Kriste, prelijepa je. Kako je nisam ranije zamiječivao? Siguran sam da je svaki dan stajala pored mene na stanici čekajući autobus. Ta malena slatka brineta sa prekrasnim očima tako mi se lako upetljala u život. Na tako jednostavan, no zapravo kompliciran način. Ne vjerujem.

Nasmijem se na tu pomisao. Stvarno je slatka. Izlijem još malo zlatne tekućine niz grlo, a zatim izvadim crni iphone iz džepa na hlačama. K' vragu, ovdje je tako pusto. Ovaj stan je prazan i fali mu malo radosti.

Prođem rukom kroz kosu prisjećajući se razgovora u ordinaciji. Odette je bila tako zbunjena i nesigurna u sebe. No definitivno mi je to bio najdraži pregled kod stomatologa. Kao mali, majka me uvijek vodila i znala je sjedati na prokleti, stolac straha sa mnom.

Zaručnica. Ugledam spremljeno u mom imeniku te se sjetim riječi kada sam ju pozvao van. Kada sam ju još jednom pitao da se uda za mene, a ona se zacrvenila. Ta malena brineta je tako slatka.

Samo jednim klikom pozovem ju te mobitel prislonim ka licu.

'Zaručniče?' upita kada se javi, a ja se nasmijem

'Zaručnice.'

► odette ◄

Sjedim pored Loren trkajući je laktom. Nestašna djevojka, poput mene, se smije te stavljam svog takozvanog zaručnika na zvučnik.

'Trebaš nešto?' upitam shvačajući da je ovo moglo zvučati bahato, a to mi nije namjera.

'Ovoga, da..' kaže, a Loren me pogleda sa osmijehom. Možda se predomislio, možda zove za prsten? 'mogli bismo izaći onda?' upita, a ja se nasmijem sama sebi. Zaboravila sam.

'Naravno, može.' Nasmijem se te obližem donju usnu čekajući da on nešto kaže.

'Večeras?' Podignem obrvu pogledavši na sat. Prošlo je sedam navečer.

'Večeras?' Ponovim za njime.

'Pa ako želiš? Imam jedno savršeno mjesto gdje bi mogli otići.'

'Onda u redu.'

'Mogu te pokupiti...' Zastane. 'No nemam tvoju adresu.' Ponovno mu se nasmijem.

'Nema veze, možemo se naći kod autobusne stanice?'

'Savršeno.'

'Za sat vremena?' Upitam, nakon što izračunam koliko mi treba da se spremim računajući da si još moram izabrati odjeću i šminku i toliko toga.

'Za sat vremena.' Poklopim slušalicu zagasivši ekran na mobitelu te vrisnem prema Loren koja me odmah zagrli.

'Idemo te spremiti, brzo.' Povuče me za ruku u moju sobu te upali svjetlo odmah odlazeči do prostranog, bijelog ormara. Pustim joj da mi odabere odjeću jer znam kakva je u ovakvim situacijama, a ja odem do stola sa šminkom.

Nanesem lagani sloj pudera, nakon čega odaberem smeđe sjenilo za oči i ružičasti ruž.

'Što kažeš na ovo?' Okrenem se prema njoj koja u ruci drži crne traperice i bijelu košulju te blago klimnem glavom. Savršeno i jednostavno.

Još jednom se pogledam u ogledalo, a onda uzmem odjeću i odem se obući u kupaonu.

► Harry◄

Sjedim na klupi u autobusnoj stanici i promatram ljude ne bih li negdje ugledao nisku smeđokosu djevojku u bijelom kaputiću. Već prođe sat vremena kad je ugledam kako dolazi te požurim prema njoj.

'Hej.' Pozdravi me.

'Hej, nadam se da te nisam izvukao iz kreveta?' Nasmijem se. Vjerujem da jesam.

'Ne, nisi, nisam spavala.' Uzvrati mi osmijeh te krenemo hodati, rame uz rame.

'Nismo se upoznali.' Nakratko ju pogledam, a onda pogled prebacim na cestu ispred. Znam točno gdje ju vodim. 'Zapravo znamo si samo imena.'

'Pa reci mi nešto o sebi.'

'Harry Styles, ime mi znaš. Imam 21 godinu, iz New Yorka sam. Znam svirati gitaru, iako sam već možda i zaboravio. Redovito idem na preglede kod ortodonta.' Tu zastanem kad se ona počne smijati, a nakon nje i ja.

'Ispričaj mi zašto si me zaprosio.'

'Duga je to priča.'

'Nema veze, ionako imamo vremena.'

 

► odette ◄

'Troian, moja bivša. Htio sam ju zaprositi. Kupio sam prsten, buket i rezervirao mjesto u restoranu, a onda otišao kod nje kući. Ne želim se prisjećati tog događaja, no da, prevarila me. Ne znam od kada to traje ili da li me je voljela, jednostavno ne znam. Taj dan šetao sam ovuda i slučajno naišao na tebe pa ono..." slušam ga kako priča o ljubavi svojeg života popravljajući rukave na jaknici pošto ne znam kud sa sobom

'Oh' promumljala sam. Nije toliko grubo koliko zvuči. Pobogu, ona je prevarila njega, a ja se osjećam loše.

'Jesam li pogriješio rekavši ti ovo?'

'Nisi, ne.' kažem uzdahnuvši. 'Jesi li dobro sada?' stavim ruku na njegovo rame. Stojim uz čovjeka koji me zaprosio tek tako, jer sam bila prva koja se naišla.

'Začudo jesam.'

Pogled u trenutku usmjerim na vrh nekog brdašca. Svijetlo grada doseže do ovamo i lagano se zasmijuljim. Maleni, bijeli cvjetići su se već sklopili, no to ne smanjuje ljepotu ovoga mjesta. Toplina proljetne noći me grije, a lagani povjetarac kao da pripada baš ovdje.

'krasno je.' Kažem tiho, izlazeći iz njegovog automobila. Proljetne noći su i inače krasne. Miris cvijeća pomiješan sa svježim zrakom izaziva nostalgiju. Nostalgiju za starom farmom kud sam trčkarala kao malo dijete.

'Sviđa ti se?' upita, a ja nespretno mahnem glavom. lagano išarano nebo vidi se u daljini te se nasmijem tim bojama. Zalazak sunca. Kako predivno.

 'Hvala ti.' Zagrlim ga čudeći se ovim postupkom. Nikada još nisam doživjela nešto ovako. Nikada nešto ovako nisam očekivala, a pogotovo ne od osobe koju sam tek upoznala. 

[  ]