Spašena - ZAVRŠENA ✅

Poglavlje 18

Kada shvatiš da je sve u životu prolazno, onda možeš početi da živiš.
Moralo je jednom proći sve ono kroz šta sam prolazila dok me on nije spasio i odveo me.
Proći će i život, zato se prepustimo trenutku, oprostimo ono što imamo da oprostimo, volimo, jer voljeti je smisao života a bez ljubavi nema ničega, baš ovakve ljubavi kakvu ja osjećam prema čovjeku koji me izvukao iz patnje koju sam godinama grlila kao sestru jer sam mislila, ustvari bila sam uvjerena da nikada ništa drugo neću zagrliti, imati.
Mislila sam da će mi noćne more otežavati situaciju, ali njegova podrška je toliko uticala na mene da je čak i to spriječila.
Njegov dodir i ljubav su me učinili sretnom ženom, a misiila sam da to nikada neću biti.

Vidim ljepuškastu plavu glavu koja viri iza otvorenih vrata, dok mi savršeni miris gozbi nozdrve.
Kafa.

" Mislila sam da si za ženske razgovore."

"Uđi." Kažem joj sa osmijehom.
Iako nisam jutarnja osoba, i u zadnje vrijeme volim baš da spavam, ali ovoj curi jednostavno nisi mogao odliti.
Uvijek je nasmijana i vesela kao da nema niti jedan problem u životu.
I shvatim da jako malo znam o njoj, skoro ništa a i ne marim, dovoljno je što je tu, jer tako divnu osobu srećeš samo jednom u životu.
Njeni roditelji ako ih ima su je dobro odgojili..
Nikada nisam vidjela nepoštenje prema Saidu, radila je svoj posao kako treba i nije zabadala nos tamo gdje mu nije mjesto, dok je Iris bila sasvim drugačija.
Kada se sjetim nje strah prostruja mojim tijelom.
Na šta osoba može biti spremna samo da dođe do novca ?
Takva je bila ona, tuđi nevini život bi izložila opasnosti samo radi sopstvenog užtka.

" Mogu li i ja s vama." Još jedna mala crna naslađa glavica proviri unutra.

" Naravno da možeš." Kažem veselo.

Curica veselo dotrča do nas i uvali se između nas dvije..
Gledam je i shvatam da zavoliti dijete ti ne treba neki određeni period, jednostavno čim ugledaš to maleno tijelo, nevine oči i osmijeh odmah osjetiš tu ljubav.

" Šta radite vas dvije?" Pita nas.

" Evo pijemo kafu." Odgovori joj Selma .

" Hoću i ja jednu."

" A mala djeca ne piju kafu." Ja odgovorim i pomilujem je.

" Dobro onda." Kod nje mi se svidjelo što ni na ćemu nije insistirala.
Nije bila ono razmaženo derište koje kada nešto ne dobije, galami, vrišti.
Ona je bila odgojena i mirno dijete.
Zapitam se kako ju je Said uspio odgojiti bez majke.
To samo može čovjek kao što je on.
Sve ovo vrijeme joj je bio i otac i majka.

Said je otišao u restoran, prvi put nakon mog izlaska iz bolnice, čitava ova dva dana je boravio sa mnom u sobi, jer je mome tijelu bio prijeko potreban odmor.
Morala sam da jedem i da pijem,sve ono što mi je danima uskraćivao.

Pitate se kako sam mu mogla sve to oprostiti.
Samo ću vam odgovoriti ljubav.
Ne poznaje granice, jer kada ste zaljubljeni slijepi ste i ne vidite dalje od nosa.
A ja pored njega se osjećam kao Alisa u zemlji čudesa, svaki dan me upozna sa nećim novim što nikada prije nisam imala priliku vidjeti, jer sam bila predmet silovanja jednom starom drpini koji će nadam se zavrišit tamo gdje mu je mjesto, i istrhnuti među zidovima odvratnog zatvora.

" A ja se pitam gdje su svi." Čujem najdraži glas koji mi grije utrobu.
Želim ga slušati čitav život.

" Saide" kažem kroz osmijeh, naježim se kada shvatim da me gleda, onim pogledom koji gleda samo zaljubljen čovjek.
Oči mu sjaje kao nikada do sad.

" Smijem li vam se pridružiti?" Pita on, na šta Selma odmah podiže svoje zgodno dupence sa kreveta.

" Ja i ova slatka djevojčica imamo posla, je li tako Ejna."