Spašena - ZAVRŠENA ✅

Poglavlje 8

Voljela bih da i ja imam nekoga na ovom svijetu.
Dok gledam njega kako se igra sa svojom kčerkicom, poželim i ja toliko pažnje.
Sve u životu što sam dobivala su udarci, a kao uspomena ostanu ožiljci, kako na koži tako i u sjećanju.
Ne mogu ih se otarasiti dok sam živa.

Kada mi je rekao da sam slobodna, mislila sam da će me pustiti.
Koliko sam se prije radovala slobodi, toliko joj se sada ne radujem.

" Većeras spavaš u mojoj sobi." Kaže .
O čemu priča on ?

" Zar niste rekli da sam slobodna?"

" Jesam, ali nisam  rekao da ideš."

Nasmijem se jer osjetih sreću.
Ipak ostajem.

" Idem da provjerim Ejnu." Reće mi i žurnim korakom ode u sobu.

Ne kažem ništa, jer ne stignem.
Već se izgubio iz vida .

Ne krenem za njim, već ostanem u kuhinji.
Nakon noći provedene u bolnici, žudim za kafom..
Usudim se napraviti i njemu..
Želim dobar odnos s njim, iako znam da mu baš i nisam draga i da drži me tu zato što mora.

" Hajde."  Kako progovori, trgne me pa šolja vrele kafe mi ispade i opržim se.
Sagnem se da pokupim staklo, ne mareći na opekotinu.
Navikla sam na bol.

" Stani.
Izvini..
Mislio sam.."

" Uredu je." Nastavim kupiti krhotine.

" Posjeći ćeš se."

" Duša mi je već dovoljno u raspadu."
Krenem iz kuhinje iako sam ostala željna kafe.

" Čekaj." Okrenem se, poslušam ga.

" Ja sam kriv, za ovo i za te modrice.
Za sve " Gledam ga i ne mogu da shvatim.

" Nisam te trebao držati zaključanu, ne bi imala potrebu da bježiš i onda se ne bi ovo desilo."

Kasno si se sjetio druže.

" Nema veze.
Kafa vam se hladi." Mislila sam da sam time završila razgovor te se ponovo okrenem namjeri da izađem.

" Spavati ćeš u mojoj sobi." Ponovi istu rečenicu od maloprije.
Okrenem se.

" Imam svoju sobu."

" Uredu onda, neću te zaključati, ne brini."
Blago mu se nasmijem i napokon krenem u svoju sobu, ali svratim u Ejninu.
Tako lijepo i spokojno spava da se pitam kad ću ja tako.
Svaka noć mi je besana, a i ako zaspim, budim se, ili sanjam onog čovjeka.
Poželim da legnem tu kod nje, da zaspim kao ona, ali odustanem od te zamislim kad se sjetim kako bi on reagovao kada bi nas vidio, možda bi mi zabranio da joj prilazim.
Sjetim se prošlog puta kako sam loše prošla.
Zato samo spustim poljubac u njenu kosu i izađem.

Probudi me neka buka.
Shvatam da dolazi iz prizemlja.
Ustanem do kupatila, umijem se i operem zube.
Kako sam malo vise radoznala, a tome uvijek košta, pa je i ovaj put, odlučim da vidim šta se dešava, kad ona uđe u sobu, na tren sam mislila da je odvalila bravu.
Ovo je ona druga predpostavljam.
Nasmijem joj se, al mi osmijeh brzo zamre.

" To što si ovdje ne znaći da ćeš biti s njim.
Nećeš ga namamiti s tim lijepim licem.
Jedi to i silazi dole da mi pomogneš." Gledam u djevojku isped sebe i ne vjerujem šta mi govori.
Osjetim navalu suza, ona to ne vidi jer izađe zalupivši vrata.

" Nisam takva." Kažem kroz suze iako me ne može čuti.
Pojedem ono što je donijela uprkos suzama koje kapaju, ne želim da ostanem gladna.
Nakon što pojedem siđem dole sa još suznim očima. Želim da pričam s njom
, ali umjesto nje zastanem njega u kuhinji.
Brzo obrišem lice mokro od suza, kako ne bi primijetio, ali ipak je bio brži.