Poglavlje 20

1K 42 3
                                    

Nema ga.
Već nekoliko dana dolazi kući kasno navečer.
Gdje bude i šta radi.
Vara me ?
Zar sam pogriješila što sam mu vjerovala ?
Zakačila sam se za njega kao gladna riba za udicu na kojoj vidi komadić mesa, i ne sumnja da je to samo mamac, i da će za samo koji trenutak ostati bez zraka, umrijeti će.
Tako se i ja osjećam.
I dalje je nježan, i dalje mu vidim onaj sjaj u očima, ali zašto mi onda prokleti crv sumnje ne da mira zbog kojeg ne mogu da spavam noćima, dok on svaki put zaspi kao beba.

"Ja ne mogu više ovako."

" Ljubavi, nema razloga da brineš, samo mi vjeruj molim te."

I tako iz dana u dan trpim i slušam isto.
I podnosila sam nekako, ali da me ostavi, čini mi se da bi mi tu bio kraj.

Još mi niti jednom nije rekao da me voli, ali pokazuje na razne načine i što mi onda me kaže zašto ga do vraga nema i gdje ide ?
Zašto dopušta da ja sama sebi postavljam pitanja i sama smišljam odgovore.

Probudi me taj miris koji mi svaku jutro da snagu. Miris kafe.
Ogrnem se džemperom i siđem dole.
Ejnica već jede palačinke.
Saida nema.
Svaku jutro se budim s nadom da ću s njim popiti tu prvu jutarnju kafu, s njim doručkovati i svako jutro se razočaram.

" Jesu li se naspavale ljepotice ?"  Pitam kada uđem.

" Čekamo te." Čudim se ovoj djevojci kako može uvijek da bude nasmijana.

" Hajde sjedi s nama." Zacvrkuta taj umiljati glasić.

Nasmijem se čisto da vide da sam raspoložena, iako mi je raspoloženje ravno nuli.

" Znam ja šta tebe muči." Spusti svoju ruku na moju.

" Ne znaš Selma, ne možes znati kad..
"

" Kada nisam udata i nemam momka.."

" Nisam tako mislila.."

Ja i moja prokleta jezičina.
Ne pazim šta pričam.

" Jesi, ali se ne ljutim na tebe, jer znam, vidim ti u očima..
Ali vjeruj mi ne znam ni ja zašto ga nema .."

" Sumnja me pojede Selma." Osjetim navalu suza.

" Znam dušo, znam." Primi me u zagrljaj i ja zajecam jer nemam više snage.

" Šta to radite?" Čujem njegov glas pa se trznem. Brzo obrisem mokre obraze, ne želim da vidi kako plačem.

Ustanem ljuta kao ris, gurnem ga i on zatetura unazad.

" Gdje si bio ?
Nema te, nikad te nema." Jecam.

" Ajsela ja.."

" Govori mi proklet bio!"

" Spremi se pa ćeš da vidiš." Gledam ga začuđeno.
Šta je sada uradio ?

" Selma i ti se spremi.
Spremi i Ejnu.
" Ona kimne i brzim korakom ode u Ejninu sobu.

Za to vrijeme nisam ni progovorila sa njim iako je on trčkarao oko mene, kao malo dijete oko neke igračke.
A možda sam mu baš to i bila.

" Hoćeš li da pričaš sa mnom?"

" Ne." Frknem.

" Dobro.."

Selma i Ejna siđoše te odmah krenemo.

I ono što vidim za par minuta ispred sebe me ostavi bez riječi..
On, sve je ovo on uradio zbog mene ?
Zbog ovoga ga nije bilo sve ovo vrijeme ?

" Sudnica ?" I Selma zaprepašteno gleda ispred sebe.

Odjednom osjetih neugodu.
Skupim snage da ga pogledam kada osjetih njegovu ruku na svojoj.

" Ludo moja, nikada ali nikada te ne bih iznevjerio.
Dok si ti mislila da hodam, možda je ta tvoja lijepe glavica i pomislila da te  varam, a vidi šta sam ja uradio.."

Spašena - ZAVRŠENA ✅Donde viven las historias. Descúbrelo ahora