Lagano mi slika leluja. A i mozak mi nije najbistriji. Zato jezik radi punom parom. Kad sve to zbrojim, rezultat je svima jasan. Pripita sam. Također osjećam i ogroman pritisak s Hanine strane. Još mi se jednom ispred nosa nađe čaša crnog vina, a ta ista čaša mi je priljubljena na usne i prije nego se stignem pobuniti. Odmahnem glavom, no shvatim da to ne pomaže i da ako u roku odmah ne rastvorim usne i usisam u sebe još malo crnjaka, vrlo ću vjerojatno tom istom tekućinom biti istuširana. Hana je naumila napiti me k'o nikad i ne odustaje luda glava od toga. Njoj u prilog ide i to što previše ne protestiram.
„Pij!" Suza joj potekne iz očiju i zbog toga uzmem čašu iz njenih ruku i otpijem još jedan gutljaj.
Kunem se da suzama uspije manipulirati sa mnom. Iskosa bacim pogled na butelju, pa zaškiljim ne vjerujući da smo je skoro ispraznile. Doduše, kako je ona praznila bocu, ja sam čašu pa je sva tekućina završila u mom želucu. Ali... Jednako smo krive. I nakratko zanemarim Hanine suze s mišlju da kad ugledam dno ove čaše iz pripitog ću stanja preći u pravo, pravcato pijano stanje. To neće biti zahvalna situacija kad sam ovdje s ciljem da budem podrška svojoj prijateljici, a ne pijani leš.
„Ti si najbolja prijateljica ikada!" Hana, ničim izazvana, skoči na noge puna neke energije, da bi već u sljedećoj sekundi slijevala suze kao vodopad.
„Ti nisi. Opijaš me, a ja ne mogu više." Rastegnem i naslonim glavu na naslon njezina kreveta.
Kako sklapam oči tako mi u fokus iskoče tisuće malenih zvjezdica i odjednom mi onaj fini Cabernet Sauvignon i nije tako fin kao na prvom gutljaju. Nije ni prosječan, užasan je.
„Možeš, zbog mene." Šmrcne.
Otvorim oči da je pogledam, a da zapravo procesuiram kud mi je najkraća ruta do hladne vode. Sjedi Hana pokraj mene u žutoj ljetnoj haljinici i drži skoro praznu bocu vina, dok u drugoj drži mobitel. Nemilice pali pa gasi ekran i tako čitav dan. Bog mi je svjedok da sam je pokušavala utješiti i pomoći joj da donese odluku, ali što god ja savjetovala, ona ima svoje teorije. Nije sigurna treba li nazvati Svena. Ja više nisam sigurna koji bih joj savjet dala. I tako se vrtimo u krug posljednjih sati.
„Vrti mi se, kunem ti se. Ubio me taj Savinjon." Malo zafrfljam, malo opet zatvorim oči, pa ih otvorim jer se bojim da ću zaspati.
Jebote, kad sam se zadnji put napila. I zašto češće ne treniram? Zašto sam se dala nagovoriti na prvu čašu vina?
Hana se nasloni glavom u moje krilo, duboko uzdahne i kažiprstom šara malene kružiće po mom koljenu.
„Što da radim, Viki, jebote?" Uzdahne. „Mrzim njega i njegov kurac koji nam je napravio ovo. S druge strane ga volim. Znaš, bio je to najbolji seks koji sam imala."
,,Mhm...'' Osmjehnem se i podignem prst u zrak. ,,Samo nije mi jasno... S te druge strane... Koga voliš? Svena ili njegov kurac?''
,,Možda sam birala pogrešnu riječ, ali...'' Zamisli se. ,,Sviđa mi se lik. Ne znam... Zabavan je, šarmantan, privlačan... Ali... Ne mogu ga voljeti zato što smo imali vrhunski seks, je l' da?'' Makne se naglo s mojeg krila, bocu s poda preseli na klub stolić, pa se nasloni na svoje laktove zureći u mene kao da mi pokušava doprijeti u najskriveniji dio misli.
„Nemam pojma. Da! Ne! Ne znam! Ne pitaj me ništa. Jebote!" Viknem glasnije no što mi je bila namjera, a ona me čudno pogleda, ali odjednom sav onaj očaj s njenog lica zamijeni vragolast smiješak. „Fali mi... Malkice..." Promrmljam jer vidim da ona ne planira skrenuti pogled dok ne izbacim iz sebe bilo koju riječ.
I sad... Razmišljam o njemu. Opet. Ne izlazi mi iz glave danima i danas je trebao biti onaj dan kad Saša neće biti u centru mojih misli.
,,K vragu, Hana.'' Skoro zacvilim. ,,Zašto prebacuješ lopticu? Sad si bitna ti. I gospodin Svenko!'' Nadodam.
