Izlazim iz auta, sa stražnjeg sjedala vučem kofer s harmonikom i kimam glavom sve u šesnaest jer stara ne silazi s linije. Dribla me već dobrih dvadesetak minuta, a svaku temu završi pitanjem o Viktoriji. Nije joj jasno kako sam propustio šansu kod tako fine i lijepe djevojke, pa mi sljedećih pet minuta ne vjeruje da ona i ja nismo zajedno, potom poziva na ručak, da bi me na kraju opet rešetala životinjskim nadimcima jer nisam u stanju uozbiljiti se, započeti vezu, osnovati obitelj...
,,Mama, sad bi bilo dosta i previše. Sat počinje za točno dvije minute, a ja sam još na parkingu.'' Izrecitiram u dahu, dobacim kratko ''bok i čujemo se'' i poklopim, jer njoj apsolutno ništa ne znači to što me zadržava.
Svijet može čekati, ali moja majka ne.
Ulazim u učionicu i vidim da nas danas ima puno više no inače. Isto tako primijetim da nedostaje ona jedna mala divljakuša. Ne znam koji kurac toliko obraćam pažnju na malu i zašto se jebote sad pitam gdje je. Nije baš da je Stefani najpozorniji i najuporniji učenik. Svega je nekoliko puta uzela instrument u ruke, i ubrzo zatim prelomila s tvrdnjom da ona može postojati u svijetu glazbe samo kao pjevačica ili plesačica. Sviranje je umara i to je savršeno točno. Zato se nikad ne umori pričajući u nedogled. U početku je vidno ometala nastavu, ali s vremenom su valjda svi navikli da imamo malu zujalicu, pa je sad rijetko tko dekoncentriran u vježbi dok ona izvodi svoju točku.
Arian uštimava gitaru malom Petru, pa kad zadovoljno kimne učinjenim, vraća dječaku gitaru i prilazi mi.
,,Nešto si mi postao baš aktivan s dolascima.'' Kažem mu.
,,Pa, nekako imam viška vremena koje rado provodim sa svojim čudnovato simpatičnim bratom.'' Nasmije se kutom usnice. ,,Oboje znamo da je to laž, zar ne? Dolazim jer volim svirati, a i imam novu najbolju prijateljicu.''
,,Trebao bi se družiti s djevojkama svojih godina.'' Brzo odgovaram znajući da insinuira na Stefani.
,,Ali, kako ću kad imam curu. Nisam ja nevjerno đubre.''
,,Prcaš, a?''
,,Ide li mi?'' Zablinka obrvama.
,,Ne seri, Arian.'' Obrecnem se.
,,Neću. Puštam sranje po strani, udaram u glavu. Pokušavam osvojiti Stefi da ti očistim put do njene mame.'' Stavlja ruke u džepove trenirke i zaljulja se na petama glumeći nevinašce.
Ošinem ga pogledom. ,,Ma prcaš ti k'o veliki, ali krivu rupu, pizdo mala.''
,,Budaletino!'' Zapjevuši.
,,Seronjo!'' Vraćam natrag.
,,Mamojebac!'' Namigne mi. ,,Ups! Šah mat!''
,,Prebit ću te.'' Gledam ga i stvarno to mislim, mada mi ne bi išlo u prilog da bratu izvučem uši pred svom tom djecom.
,,I ja tebe volim! A sad primirje, jer stižu velike zvijezde.'' Podsmjehne se gledajući preko mog ramena.
Otvaram kofer, izvučem harmoniku i položim je na slobodnu stolicu, mobitel i ključeve auta pustim na stolu, pa se osvrnem prema klincima. Danas su svi na broju, oduševljeni jer upravo dolazi ostatak mog benda. Obećao sam im ovakav sat odavno i to se uhvatilo ušiju malih mudrijaša, pa ne prestaju s pitanjima kad će svirati s mojom grupom. Nije trebalo puno da ih nagovorim, samo je trebalo malo duže da očiste raspored u ovo doba.
,,Saša, danas sviramo svi zajedno kao pravi bend? Ili ćete samo vi svirati?'' Leo postavi pitanje.
,,Svi sviramo. Napravit ćemo pravu feštu.'' Naglasi Damir čim stane do mene.
,,To!'' Usklikne klinac zajedno s ostalima.
Posvetimo se slaganju instrumenata baš kao da imamo pravu gažu, na pravoj pozornici. Klinci sve to prate ushićeno, tu i tamo iskoči poneko pitanje, ali relativno brzo je sve spremno za zajednički nastup.
