Zbog mojih je tri riječi u prvi mah zbunjena, možda mrvicu šokirana sve dok joj vragolasta iskra ne bljesne u očima. Nisam je uvrijedio, naprotiv, mafijašici se sviđa ovo. Ali sad više ne znam raspoznati je li shvatila što sam čuo ili joj nije ni bitno. Prokleta bila, ako i nije čula, već će joj prijateljica objasniti koliko je divna ispala.
,,Pičko mala, lažljiva!'' Zaprede ponavljajući moje riječi, zamiješa tijelom u ritmu glazbe i namigne mi. ,,Skoro sam svršila od ovog uleta.''
,,Pazi čuda, nije ulet, samo istina.'' Namignem joj natrag.
,,Nisam u krivu kad kažem da si... Uh-huh! Hennessy?'' Stane tik ispred mene i zabaci glavu kako bi me gledala u oči.
Izaziva me u toj mjeri da bih je najradije pograbio za kosu i zube zario u njen vrat. Stvarno nemam pojma uživa li poigravajući se sa mnom ili joj je skroz skršen sklop u glavi pa se iz minute u minutu kao na pucketanje prstima prebacuje iz jednog raspoloženja u drugo. Jedini moj tijek misli ide u pravcu da ne mogu shvatiti kako ona Viktorija s kojom sam proveo dan može biti ovo ispred mene. Da, sranje je ali zasmetao me odabir njenih riječi.
,,Predugo razmišljaš, Macane...'' Šapne mi uz usne, podižući se na prste u ionako visokim petama. ,,Znaš ti jako dobro da ja znam da me nećeš odbiti.''
,,Probudi se, srećo, nisi najbitnija na svijetu.'' Uzvraćam joj jednakim tonom i u tom nekontroliranom djeliću sekunde okrznem njene usne svojima. Jebena mafijašica!
Spušta se, odmakne za korak i zaškilji prema meni proučavajući me. Dohvati čašu sa šanka, prisloni je na usne i osmjehne se.
,,U, taknulo te. Nisam mislila da si od onih koji se cimaju na trač rubrike.''
,,Nisi mislila, točno. Da jesi, ne bi izjavila to što si izjavila.'' Kažem joj i pritom ne mislim na novine već riječi koje je uputila prijateljici.
Lecne se i izgleda mi kao da joj je žao, ali ne znam više trebam li popušiti tu foru. Nisam načisto je li mi drago što sam čuo riječi kojima me opisala. Možda bi bilo bolje da nisam, jer bez obzira što je ispala dvolična kučka, to baš i ne umanjuje moju želju da je probam. Ali sad, kad znam što misli o meni, nekako mi se ne ostaje u njenoj blizini. Niti se mogu zajebavati s njom, niti mogu fino i kulturno popričati kad, čim je pogledam u lice, na njemu vidim masku rezerviranu za ostatak svijeta. Ono malo prije, bez ikakvog suzdržavanja, očito je ona u blještavilu svoje iskrenosti, ali samo za uži krug ljudi u koje ima povjerenje. Uz sve moje nesigurnosti, u jedno sam siguran... Takva mi se Viktorija nimalo ne dopada.
,,Neću se ni truditi opravdati se jer uistinu nisam kriva što ljudi bruje da si gej!'' Ispali i još se zacereka. ,,Mislim, nije da jesi... Nego nisi!" Sva se spetlja.
,,Jesam, nisam... Javi kad se odlučiš! Uz sve nadimke koje si mi nadjenula, jedan više-manje, nema veze. Otkrio sam da sam privlačan muškarcima. Ti si za to zaslužna." Nasmijem se lažno, a da se sav zgrčim pri pomisli na ono jučerašnje muvanje.
,,Ja sam Hana!'' Zacvrkuće njena prijateljica u pokušaju da razbije neugodnost.
,,Saša.'' Prihvatim njen sitan dlan.
,,Čula sam sve najbolje o tebi.'' Počasti me širokim osmijehom.
,,Jesi li?'' Kimnem, pozovem konobara i dajem mu mot da djevojkama donese još po jedno piće. ,,Ne vjeruj baš svemu što čuješ... Ili pročitaš.''
,,Priča se da si zabavan, a sad mi baš namrgođeno djeluješ.'' Hana skupi usne kao da mi šalje poljubac.
,,Priča se i da sam peder, a mogu ti dokazati da nisam.'' Uputim joj osmijeh.
