5

1.8K 101 11
                                    

Andrea

Šta on misli da radi?
Bez srama me je otvoreno odmeravao. Ustala sam rano i istuširala sam se a onda sam shvatila da nemam šta da obucem.Samo u bade mantilu sam sišla na brzinu da pojedem nešto i opet da se sakrijem u sobu ali pojavio se on i od straha sam prosula vrelo ulje po ruci.

Kako jedan covek može da bude toliko hladnokrvan i okrutan da ga ne dotice ništa?

Sat vremena je prošlo a ja i dalje sedim u sobu i gledam u jednu tacku ispred sebe.

"Ah...jace"

Šta je ovo zaboga?
Okrecem se po sobi ali nikog nema sama sam.

"Ah baš tako"

Za boga miloga ova žena vrišti kao da je kolju a i od kud se pojavila kada su ovde samo muškarci?

Ovo nije normalno ja ovo nemogu da slušam.Uzmem i obucem stvari koje sam jutros oprala a onda izađem iz sobe.

-Ti si sigurno nova- cujem kreštavi glas iza sebe.

- Ali ocigledno ne zadovoljavaš njegove potrebe cim je zvao mene.

- O cemu pricaš?- jedva se osmelim da pitam.Jel to ona misli da sam ja kurva?

- Ne brini nauciceš a kada završi sa tobom dociceš  kod nas.

Bože ne on planira da napravi kurvu od mene.Krv mi se sjurila u petama nakon ovog saznanja.

-Šta se ovde događa!- zagrmi Lorenco iza nje.

- Ništa ja...- pocne da zamuckuje

- Napolje!

Ona ode ali šta ce da bude samnom sada.

- Šta je bilo ljepotice,jesi li opet prisluškivala?- krene ka meni dok me gleda kao predator.

- Ne ja...

- Jel ti se svidelo to što si cula?

- Ništa nisam cula- jedva skupim snage da izgovorim.

- Jesi li sigurna da ništa nisi cula?- pita dok staje na milimetar od mene i rukom prelazi po moj vrat.

Ne dišem ovo se ne događa.

- Sledeci put kada cujes vrištanje slobodno dođi i pridruži nam se- izgovori a meni se smraci pred ocima.
Neznam odakle mi hrabrost ali lupila sam mu takvu šamarcinu da mu je glava odletela u stranu.

Moja hrabrost je trajala samo sekund.  Par sekundi kasnije sam bila u svoju sobu i zaključala sam vrata.

Razvalice je i ubice me gotova sam.

Vice na nekog jer taj neko ne želi da razbije vrata.
Stajala sam na drugi kraj sobe i molila boga da mi se smiluje.

Nakon par trenutaka zavladala je tišina i tada sam napokon prodisala.

Mažem svoju ruku koju sam opekla zbog njega i razmisljam sta da radim.
Trenutno sam se izvukla ali necu moci da sedim zatvorena u sobu zauvek.
Napolju ima oko pedeset ljudi i nemogu da pobegnem a ne želim da provedem svoj život ovde.

Decko mi je gej a otac u bolnici.
Bože šta da radim?

Da mi je neko rekao da je moj decko gej ne bi mu verovala ali videla sam svojim ocima bio je prisan sa drugim muškarcima.Te iste muškarce koje su bile stalno oko njega i dolazili kod mene u goste.Te iste muškarce koje su mi bili pretstavljeni kao njegovi najbolji drugovi su zapravo u vezi sa njim svo ovo vreme.
Istina je da nije bio ništa posebno u krevetu ali zadovoljavao je moje potrebe i nikad mi ni na kraj pamet nije palo da voli muškarce.

𝑮𝒓𝒆𝒔̌𝒌𝒂🔚Where stories live. Discover now