Ja sam Aurora Leister. Dijete koje se nikada nije trebalo roditi, dijete koje je prokleto sudbinom i čisto oružje. Ali kada sam se rodila moja obitelj je poginula u požaru, ne sjećam se ničega, ali još uvijek živim u nadi da je netko ostao živ. Na p...
Hodala sam hodnikom, kada sam primijetila da me netko prati. Ubrzala sam hod, kako bi što prije došla do knjižnice. Napokon nakon dužeg hodanja stigla sam, tražila sam određenu knjigu magije, sve dok me netko nije presreo.
"Aurora?" Vrisnula sam, a on me pribio uz policu, naslonivši se na mene. Drugom rukom mi je zatvorio usta u znak da zašutim. Gledali smo se ravno u oči sve dok nije postalo sigurno da nema nikoga u knjižnici. "Šta hoćeš Malfoy" tiho sam upitala. Okrenula sam se I nastavila tražiti knjigu po policama. "Zar stvarno tako misliš" upitao me.
"Šta to" zbunjeno sam ga pogledala i nastavila tražiti knjigu. "Pa to da mene nitko nebi volio" ja sam totalno zaboravila na to. Naglo sam stala i okrenula se prema njemu, a on se skoro zabio u mene. "Oprosti Malfoy, nisam tako mislila" lažno sam se osmjehnula, jer mi se sada stvarno nije dalo raspravljati. Okrenula sam se i počela opet tražiti tu jebenu magičnu knjigu.
"Oprošteno ti je Leister, tko mene nebi volio, ovako mlad, zgodan..? Stvarno mi se nije dalo slušati njegovo hvalisanje. "Stvarno mi nije jasno?" "Šta to?" zbunjeno me upitao. "Sve ove godine u Hogwartsu nisi sa mnom progovorio, a sada si i više nego naporan" ljutito sam rekla.
Ništa nije rekao, samo je nastavio razgledati po knjižnici. "Što tražiš" upitao me. Nije mi se dalo njemu objašnjavati zašto tražim magičnu knjigu sa obiteljskim stablima, tako bi potaknula samo dodatna pitanja. "Neku knjigu za čitanje" rekla sam gledajući knjige. "Tu baš i nemaš nekih knjiga za čitanje" rekao je smijući se, znao je da se ovdje nalaze knjige samo za nadograđivanje znanja. A mene je privukla jedna jako zanimljiva mala knjižica. Uzela sam je u ruke i izvadila iz police.
Pokazala sam je Dracu, a on je napravio istu facu kao i ja. Uzeo ju je i pogledao. "Dnevnik Toma Marvola Riddla" pročitao je to u takvom šoku, kao da je otkrio Ameriku "Misliš li isto što i ja" znala sam da mislimo isto možda možemo pomoći Mattheu, mislim nije slučajnost da imaju isto prezime. "Možda je to netko iz njegove obitelji" pretpostavila sam.
"Najvjerojatnije" ubrzo nakon što je otvorio knjigu, njegov osmjeh je nestao, zato što apsolutno ništa nije pisalo u knjizi. Bili smo razočarani. "Zar je moguće da u knjižnici drže praznu knjigu, jebemu!" Povikao je ljutito bacivši je na pod. Otišao je bog zna gdje, ali meni još uvijek njegova rečenica nije imala smisla.
Za ime svijeta tko bi drzao praznu knjigu u knjižnici. Uzela sam knjigu i otišla u svoju sobu. Hvala bogu što su mi tetka i tetak objezbjedili svoju sobu, jer bi poludjela da je moram dijeliti. Sjela sam za stol i otvorila knjigu. Ništa nije pisalo unutra, baš bez veze.
U moju sobu uleti Tessa, sva uspuhana. Naglo sam zatvorila knjigu i neprimjetno je stavila u ladicu. "Šta je bilo" zbunjeno sam upitala. "Ti se još uvijek nisi spremila, a ja tebi dovela Pottera ovdje" uzbuđeno je rekla. Znala je da mi se sviđa i to je namjero radila. "Jel se ti šališ sa mnom, lijepo sam ti rekla da neću da idem" prekrižila sam ruke u znak mrgođenja. "Aurora ne zajebavaj me i počni se spremati, ako se ne spremiš za 20min doći ću po tebe i izvući ću te van iz sobe" izašla je vam, a mene ostavila totalno zatečenu.
Znala sam kakva je i sigurna sam da bi to napravila bez razmišljanja. Zato sam se krenula spremati. Počela sam rovariti po ormaru, i baš u tom trenu sam ugledala haljinu za koju sam znala da će biti čisti pogodak. Kratka crvena haljina, sa malim razrezom na bedri. Stavila sam je na krevet i otišla sam oprati kosu i istuširati. Čim sam bila završila, osušila sam kosu, uvila je i našminkala se. Obukla sam haljinu i obula sam crne štikle.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
(Izgledalo je kao sa slike) Još malo sam popravljala šminku, a u sobu je opet uletjela Tessa. "Jesi li se više spremila svi su dolje" počela je vidjeti, ali njezina reakcija je bila presmiješna kada me je vidjela. "U jebote ženo, hoćeš li nas ubiti" "Šta je bilo?" "Šta, šta je bilo... ženo izgledaš božanski, trebala bi češće izlaziti." Nasmijala mi se, a ja sam samo prevrnula očima. "Idemo, i ti isto izgledaš odlično." Izašle smo iz sobe i uputile smo se prema zajedničkoj sobi.
