Već su sva mjesta gotovo zauzeta tako da sjednem na prvo slobodno koje zamijetim, doduše na sam kraj pored starije gospođe koja me pozdravila uljudno i sklonila svoju torbu sa sjedala. Koji trenutak poslije u salu ulazi Matias koji upeca još jedno slobodno mjesto u redu ispred mene, skroz na drugoj strani. Nije me zamijetio, a djevojke koje sjede iza mene otvoreno komentiraju kako je zgodan. Zaista je. Visok, upečatljiv i samouvjerena hoda. Te sive hlače stoje mu idealno, naročito na stražnjici jer teško je praviti se slijep, a posebnost se nalazi i u toj košulji na njemu te samom načinu na koji je nosi. Rukave nije spustio, i dalje mu grle laktove, ostavlja više ležerni dojam nego formalni, i u tome leži njegova posebnost. A lančići oko njegovog vrata i tetovaža na ruci koju ranije nisam zamijetila pomalo ga čine razuzdanim. Otkopčam prvi gumb haljine da si opustim vrat jer prostorija očito nije dovoljno rashlađena. Osjetim da mi se obrazi užare kada on nenajavljeno nakosi glavu i pogleda ravno u mene kao da je ipak čitavo vrijeme znao gdje sjedim. Pokloni mi osmijeh koji izgleda podosta intimno, vjerojatno je zamijetio da ga buljim i svašta mu pada na pamet. Ovo je nedopustivo!
Škrto mu se nasmijem nakon čega premjestim pogled na predavača koji se taman pojavi. Nastojim se fokusirati na seminar radi kojeg sam uostalom ovdje, putovala sam satima i noću kvragu, stoga iz torbe izvadim notes i kemijsku, marljivo slušajući na satu, ali mimo mog plana pogled mi svako malo pobjegne na njega iz razloga jer njegove oči doslovce pozivaju moje i to nikako nije u redu.
Zapravo, nije u redu ni njegov pristup od ranije, kao ni moj odgovor na njegov pristup, a prijevoz je svakako mogao ponuditi na ljepši način, a ne mi prosto narediti da zajašem njegov motor! Gdje mi je bila pamet osmijehom i hihotanjem podržavati njegovu neozbiljnost? Nismo djeca, oboje imamo dvadeset i devet i ja sam k tome nečija supruga i majka! Otvoreno je koketirao sa mnom, vjerojatno me samo zafrkavao jer on može imati bolju od mene samo da kucne prstima, ali ja sam svejedno cvrkutala. Zašto sam cvrkutala? Zašto sam sada zrela i pametna, a vani sam bila debil?
Budala sam! Idiot! Kreten koji Leonu nabija rogove jer će ovaj ovdje vjerojatno već sutradan govoriti po firmi da sam se rumenila njegovim švalerskim forama i time ismijavati mog muža. Ponašala sam se i osjećala pijano. Sve one leptiriće sad je zamijenilo triježnjenje i bijes, ujedno strah što me čeka po povratku. Osjetim da me ponovno gleda, osim što se ovaj put ne obazirem. Ignoriram.
„Ja ljepšeg čovjeka u životu nisam vidjela. Pogledaj mu oči, čeljust..." Zakolutam očima radi one dvije cure koje ne prestaju sliniti za njim. Također govore hrvatski.
„Usne. Te usne su sve. Ljubila bih ih dan i noć, majkemi!" Druga joj se ubaci.
„A tek guza, Miranda... Zamisli držati čvrsto u rukama tu guzu dok ti ovaj leži uvučen među nogama i sirovo se nabija u tebe!"
„Nadam se da nije gej!" Panika se pozna u njenom glasu.
„Ma nije sigurno, ovo je muškarčina!"
„Malo je baby face, doduše. Ajme, je li to on ima tetoviran mikrofon na podlaktici? Isuse Kriste, ako se ispostavi da je kakav roker ili pjevač moramo saznati gdje nastupa!"
„Totalno je bad boy. Izgleda kao slatko gorki grijeh!"
„Upravo tako, draga moja!"
Udahnem duboko jer me ometaju, ali svejedno ih slušam zainteresirana. Njihova konverzacija traje čitav seminar i ja je slušam pažljivije nego predavača, ujedno kao da živim kroz njih i njihove planove da će ga upoznati i pozvati na kavu, tražiti broj i joj štošta... Lijepo je biti slobodan i imati prijateljicu s kojom možeš, hajmo reći, kovati ovakve planove. Moja najbolje prijateljica ima četrdeset godina, dakle godište je mog muža, i glavna zabava nam je izaći u kazalište. Krećem se u krugu starijih jer sam se udala za starijeg, mladi još uvijek izlaze i ne bave se planiranjem ostatka života. Do danas nisam osjećala da mi nešto fali u životu, a sada vidim da mi je mladost odavno nestala i to je tako žalosno da mi se plače.
