Siđem s njegovog motora oprezno jer ipak nosim haljinu, a nad gradom se već spustio mrak. Seminar se oduljio na puna tri sata s pauzom od pola sata negdje na polovini i psihički sam toliko ocijeđena da se pitam jesam li sposobna voziti do Zagreba? Ako odmah krenem, doma sam oko ponoći. Uglavnom, kakav dan!
„Hvala ti što si me dopratio do auta." Vraćam mu kacigu i pretpostavljam da se sada moramo pozdraviti. Matias zagasi motor i siđe s njega dok kacigu smješta u spremnik. Dok popravljam kosu zbunjeno prokomentiram: „Nešto sam krivo povezala, ti ipak ovdje ostaješ ili?"
„Pospana si, Zara, i to je tako očito. Zaspat ćeš do granice, kud da izdržiš skroz do Zagreba? Opasno je da voziš." Umasira si potiljak i na sekundu zažmiri eksponirajući svoj umor dok ujedno rasteže vrat. Trudim se ne gledati u njega, točnije u njegova prsa, ramena... te napete mišiće, ali zakazujem. „Da, ja sam ipak odlučio ostati jer nema šanse da u ovakvom stanju vozim. Pretpostavljam da ću pronaći slobodnu sobu... odnosno sobe. Hotela je ovdje hrpu. Rano u zoru možemo nazad, ma kakve veze ima tih par sati?"
„Imam povjerenja u sebe!"
„Još jedan razlog da ostaneš sa mnom." Namigne i nasmije se onako vražje na što nervozno otpuhnem i vadim iz torbe ključeve od svog auta. Imam povjerenja u sebe da ću izdržati do Zagreba, na to sam kvragu mislila! Nepopravljiv je. Pobjegne mi smijeh.
„Obećala sam svojima da se vraćam, prema tome..." Otključam auto i on ga poraženo pogleda kada zasvijetli u toj tami. „Nikada nisam provela noć bez malene, a ni ona bez mene."
„Bolje jedna noć bez tebe nego čitav život, ako moram biti surov."
„Nemoj tako, molim te." Mrko ga pogledam i otvorim vrata no svejedno ostanem vani.
„Okej, okej. Najmanje što možeš je barem pristati na jednu kavu? Talijani kuhaju jake. Razbudile bi i mrtvaca." Prima vrata mog automobila koja nazad zatvori kroz preveliku slobodu. I tako opet stojimo jedno pored drugog, izuzetno blizu, praktički prsa o prsa. U ovom trenutku nisam sigurna gledam li na njegov pristup kao na crveno upozorenje ili nešto neobjašnjivo seksi.
„Hvala na pozivu i hvala na brizi, ali morat ću te odbiti." Osmijeh mu naglo pada s lica, osjećam da je svjestan kako definitivno ne popuštam. „Čim prije krenem, prije ću doći doma. Lako putem na benzinskoj uzmem kavu ako osjetim umor."
„Zašto je ne bi uzela sada? Za svaki slučaj."
„Jer mi je hladno i jer nemam jaknu, jedva čekam uči u auto i ugrijati se, Matias. Ponudila bih ti prijevoz da idemo zajedno, ali ne znam kud bi s motorom. Ako se osjećaš umorno, ostani i vrati se sutra. Ionako je vikend i neradan dan." Obgrlim se rukama jer mi je stvarno hladno.
„Razumijem." Odmjeri me. Nervozu krije žvakanjem unutarnje strane svog obraza i dlanove umeće u prednji dio hlača. Ne želim da se rastanemo u nervozi, ma to nikako ne želim...
„Hvala ti na današnjem danu. Bilo je... zanimljivo." Radi sjećanja na onu masažu stopala i njegovo uzbuđenje, ma i na moje vlastito, osjetim vrelinu koja mi se širi obrazima i vratom. Hvala Bogu na mraku koji krije te moje efekte. Dan je bio lud.
„Bilo je." Složi se sa mnom pa lizne kut usne i priđe mi za korak. Nakošena vrata gledam i dalje u njegovo lijepo lice. Čeljust mu je tako istaknuta, posebna i muževna, prosuta sitnim dlačicama brade koju nije brijao danima, a jagodice mu stoje visoko...ukrašene sijenom trepavica na kojim bi zavidjelo svako ljudsko biće. Usne mu djeluju znatiželjno, uvijek spremne na repliku i strastvene poljupce. Moj Bože, kuda idu moje misli? Dok njegova kosa... ta kosa svojim vrhovima golica kožu čela i prsti mi opijeno lupkaju po zraku od iskušenja da je dotaknu i pomaknu u stranu. Ovog časa mi prođe kroz glavu da nitko nije ovoliko lijep.
