Ne, to nije zaljubljenost jer zaljubljuju se samo klinke i zaljubljenost je slatka, nevina i dragocjena, a moja zanesenost Matiasom kao da je preko noći prerasla u čistu opsesiju i što više razmišljam o njemu to jače mrzim svoj život. Iz sata u sat u mojoj glavi se zapisuju članci o tome koliko sam ustvari nesretna kao žena, vezana brakom unutar kojeg ne postoji nada za bolje sutra, a pomisao da okončam taj brak i upustim se u moguću vezu s likom koji očito nije pouzdan, kojem je glazba sve u životu i koji miriše na nezrelost, pored nesretne baca me u ponor straha na što će sličiti tek tada moj život? Jer ja dajem ruku u vatru da Matias nije onaj tip muškarca kojem je u životu dovoljna samo jedna žena, pogotovo ona koja ima dijete, i vjerujem da ću mu brzo dosaditi, ako već nisam. Čim se progura u svijet slavnih, a pitanje je samo dana, skakat će s cvijeta na cvijet jer će sa svojim dobrim izgledom i talentom moći imati svaku. A ja ću biti razvedena, nesretna, jadna, povrijeđena, uskoro tridesetogodišnjakinja s djetetom. Mene neće htjeti nitko! Jedina svijetla točka mog života je Ema, kunem se da sam fokusirana na nju i dajem sve od sebe da budem dobra majka, ali mrzim misao da žena u meni trune.
Smatrala sam da će seks riješiti stvar i da ću ga izbaciti iz sistema, ali desilo se ono suprotno, moje zanimanje za njega je nezdravo. Sate provodim na YouTubeu slušajući ga kako pjeva, promatrajući njegove geste, pokrete, pogled, osmijeh, grubost i čistu ljepotu. Postajem nenormalna. Treba mi pomoć! Poslao mi je poruku jutros, sažeto me pitao kako se osjećam i upravo to pitanje obuhvaća čitav sklop emocija koje se u meni hrvaju, ja na njega na žalost ne znam odgovor. Odlučila sam da mu ipak neću odgovoriti dok prvo ne sredim situaciju u svojoj glavi jer što god da mu napišem lagala bih.
„Evo, upalila sam curama crtić i sada ćemo predviđam biti mirne sat vremena. Moram priznati da si me iznenadila svojim pozivom, a posjetom pogotovo!" Preselim pogled s kave na Ingrid; na moju praktički jedinu prijateljicu (bivšu), koja živi na drugom kraju Hrvatske i koju sam posljednji put vidjela prije valjda sedam godina. Nas dvije prekinule smo svaki kontakt nakon što je prevarila mog brata s drugim muškarcem i tražila razvod. Taj razvod nije okončao samo njihov brak nego i naše dugogodišnje prijateljstvo.
Bila sam tvrd orah. Nije me zanimala njena strana priče nego samo njegova. Stavila sam svoju obitelj ispred najbolje prijateljice i to mi se činilo kao jedina ispravna stvar s obzirom na to da se radi nje brat pokušao ubiti, a njoj kao da nije bilo stalo jer je i dalje inzistirala na rastavi braka. U to vrijeme nisam je shvaćala, a sada ne shvaćam samu sebe. Čitava obitelj upirala je prstom u nju kao u glavnog krivca za nesreću koja nas je zadesila i ja sam im se pridružila. Ali gdje je sada ta moja obitelj? Gdje je moj brat? Zašto njima nisam išla plakati i po savjet, nego njoj... Došla sam k njoj poput kakve izdajice koja se plaši da me oni neće razumjeti i da će sada prstom upirati u mene? Ma samoj sebi se ovaj čas gadim.
Čula sam da se ponovno udala, i to za muškarca s kojim je prevarila mog brata. S njim ima djevojčicu malo stariju od moje Eme. Uočavam i da je trudna, po veličini njenog trbuha dajem zaključiti da joj je uskoro termin. U očima joj pored interesa što ovdje radim stoji i čista sreća koja je očito prati u braku i rađa u meni nedobrodošlu ljubomoru.
Ponovno pognem pogled. Želim joj reći sve jer znam da će me ona jedina razumjeti-da će me razumjeti bolje nešto što ja samu sebe, jer meni tako treba netko da me sasluša i netko kome mogu otvoriti dušu. Ali sada kada sam ovdje ne znam kako započeti. Osjećam se ustvari kao neka glupača koja je ženi koju nije vidjela godinama banula na vrata i očekuje što? Zeleno svijetlo da nastavi varati muža? Ma daj!
„Zašto si ovdje, Zara?" Uvijek je bila otvorena i nikada nije okolišala.
„Pa..." Pročistim grlo i konačno je pogledam, pažljivo tragajući za uvodom u svoju priču. Na nesreću odaberem riječi koje nisu adekvatne za našu situaciju i koje je doslovce uznemire: „Treba mi netko tko me voljan saslušati... valjda."
