Ona - Legenda Beograda

Dijanina sumnja

Dijana sedi u svojoj kancelariji. Nevreme je napolju. Gromovi paraju nebo, vetar čupa drveće, a nevreme je i u Dijaninoj glavi i telu. Vraća se do radnog stola gde gleda slike. Na njenom stolu stoje dve uramljene slike. Na prvoj slici se nalazi njen muž Djerdan Abazi. Sedi na fotelji i smeška se. Dijani se čini kao da je gleda i kao da se njoj smeši na toj slici. I seća se. Ah taj medeni mesec...

Ponedeljak. 26. April 2026. 15:00h

Djerdan i Dijana dolaze u Istanbul. Dijanin grad iz snova. Dijana je bila jako uzbuđena. Sa aerodroma seli su u taksi

Taxi vozač: "Good day and welcome to Istanbul. How long do you want me to drive you?"

Djerdan: "Good afternoon, and thank you for your hospitality. Drive us to "Four Seasons Hotel Istanbul at the Bosphorus".

Taxi vozač: "Good sir, I know you from somewhere, where are you from?"

Djerdan: "My wife and I are from Montenegro, I am politician Djerdan Abazi, and this is my wife Diana Abazi"

Taxi vozač: "Oh yes, I know you, you are a very influential politician. I have to tell you that you are doing a great job, and if it is not a problem, I have one question for you?"

Djerdan: "Of course, I personally don't mind questions"

Taxi vozač: "How did you manage to marry a Serbian Orthodox woman as an Albanian, a Muslim? Don't Albanians and Serbs hate each other? "

Dijana: "Kin ve düşmanlığın yerine sevgiyi seçtik (Mi smo umesto mržnje i neprijateljstva izabrali ljubav)"

Taxi vozač: "Hanımefendi, Türkçe biliyor musunuz? (Gospođo, vi znate turski?)

Dijana: "Evet. Lise yıllarımda anneannem ve ben Türk dizileri izlemeyi severdik, o andan itibaren Türkçe öğrenme isteği ortaya çıktı ve ben de yavaş yavaş öğrendim. (Da. Još u srednjoj školi, baka i ja smo volele da gledamo turske serije i od tada se pojavila želja da naučim turski, i malo po malo sam naučila.)"

Taxi vozač: "Maşallah. Sen altın elma gibi bir kızsın. Çok akıllı olduğunuzu ve aynı zamanda güzel olduğunuzu da görebilirsiniz. Kalbimin derinliklerinden anne olmanı diliyorum. (Vi ste devojko kao zlatna jabuka. Vidi se da ste mnogo pametni a i lepi ste. Od srca vam želim da postanete majka.)

Dijana: "Teşekkürler (Hvala vam)"

Posle nekih 40 minuta, Dijana i Djerdan stigli su u hotel, soba je imala pogled na "Bosfor"

Dijana: "Jao Bože, kako je ovde predivo, ovo je sve ono o čemu sam mašta. Ljubavi, hvala ti za sve ovo"

Djerdan: "Da li bi možda htela da krstarimo Bosforom?"

Dijana: "Da, oduvek sam želela to"

Djerdan: "Ajde, onda se spremi. Samo da znaš, na brodu je hladno, tako da obuci nešto toplije"

Otpakovala je svoj kofer i izabrala je odevnu kombinaciju. Bister braon klasična "old maney" haljina, i šešir u istoj boji, kestenjasto crvena bunda, i okrugle, crne naočare za sunce, na sve to je uzela kože rukavice boje bunde i torbicu kafene boje, biserne naušnice, i kožne štikle. Izgledala je kao prava dama.

Djerdan: "Hvala ti dragi Allahu što si mi dao ovako lijepu ženu."

Dijana: "Dakle, hoćemo li da krenemo?"

U razmišljanju prekida je njena služavka Slavica

- Gospođo, večera je spremna, vaši sinovi Ahmed i Armend vas čekaju

Samo je bacila pogled preko ramena i glavom pokazala Slavici zahvalnost i da može da izađe. Polako se spuštala u trpezariju. A trpezarija... Stolice i sto bili su tamno braon. Na stolu su bele ruže, a iznad stola veliki pozlaćen luster, u obliku granja, a sa njega više staklene suze. Tačno 11 mesta. Uskoro, za trpezarijski sto, stižu Ahmed i Armend.

Dijana: "Dakle Slavice, šta nam je to Mile kuvar spremio za večeru?"

Slavica: "Za Vas smo spremili kao prvo jelo Kineska supa sa nudlama, zatim špagete karbonara, a za decu kasnije smo pripremili sladoled."

Dijana: "Odlično, nadam se da će to motivisati dečake da jedu. To se pogotovo odnosi na Armenda!"

Armend: "A zašto uvek ja i uvek sve meni, zar sam ja dežurni krivac za sve što se dešava u ovoj kući a da je loše?"

Ahmed: "Da li si ti normalan? Kako to razgovaraš sa svojom majkom?"

Dijana: "Sine, jel ti nešto specijalno smeta?"

Ahmed: "Smeta mu to što gospodinu Željku nije našao ni jednu manu. Armende, ti moraš da shvatiš da naša majka ima pravo na svoj privatni život u koji mi ne možemo da se mešamo. Majko, veruj meni, Armend će kroz neko vreme shvatiti, ja ću da mu pomognem u tome, nemoj da se sekiraš"

Armend: "Nismo iz istog sveta Ahmede, on je čovek kamiondžija, instruktor, normalan čovek, a mi? Mi smo bogataši, mafijaši, političari, biznismeni i tako to. Uostalom, on živi u Batajnici. Kao i svaki normalan čovek, i on bi svoju ženu svojoj kući, ili možda oće da se dovuče ovamo zbog para.

Ahmed: "E ovo je sad već Armende preterivanje. Mislim da je vreme da jedemo a kasnije ćemo razgovarati o tome."

Kako je vreme odmicalo, tenzije je bilo sve manje. A onda kada se završila večera, Ahmed i Armend su seli u dnevni boravak.

Ahmed: "Ajde da čujem tvoje izlaganje"

Armend: "Ovako, ako dođe do venčanja, on će kao svaki normalan muškarac hteti da vodi svoju ženu kući. On živi u Batajnici, smem da mislim kako to tako izgleda. Postoje dve varijante. Da je odvede i da je natera da prekine da se bavi svim ovim i da nađe normalan posao ili da je podkrada za pare i da se doseli ovamo."

Ahmed: "Slušaj, meni on deluje kao pošten čovek. I sumnjam da bi za pare prodao našu majku, a to da se naša majka doseli do njega, to je malo teže."

Dok su momci pričali Dijana je sedela u svojoj kancelariji koja je ličila na kancelariju nekog pravnika. Prostorija puna polica za knjige, sa stolom i kožnom foteljom, a na njemu Lap top. Za to vreme pozvao ju je Željko:

- E mila šta mi radiš?

- ma evo nešto raduckam po kući, imala večeru sa klincima. Ti?

- ja sam se baš danas radio u školi i baš rekoh da te pozovem da vidim šta radiš.

- danas sam baš razgovarala sa decom. Ahmedu se sviđaš, ali Armendu si sumnjičav.

- Armendu? Šta kaže, zašto?

- pa sumnjiv si mu, kaže "Ili će da te prevari za pare ili da te odvede pa ćemo da ostanemo sami"

- nemoj da se sekiraš, porazgovaraću ja sa njim, ti samo reci kad da dođem.

- pa mogu da dođem za vikend

- važi, dođi petak uveče.

- važi, vidimo se. Volim te ❤️

- Volim i ja tebe ❤️