Slatko Sanjaj Anđele: Vječna Vatra [Dio II]

Déjà vu (1)

Ah, vikend, napokon... Imam tačno jedan dan da odmorim glavu od škole. Danči Do me pozvala da sa njom izađem večeras, a ja nemam pojma šta da obučem. Našminkala sam se tako što sam na oči nanijela Smokey Eye efekt, korektorom sam uklonila neželjene ožiljke od bubuljica, olovkom sam blago istakla obrve, a na usne sam stavila sjajilo neutralne boje. Maramicom sam uklonila neželjeni masni osjećaj na usnama i sa time završila šminkanje.

Kosu sam samo iščešljala, a šiške sam razdijelila na sredini i stavila crnu beanie kapu. Nakon dosta vremena odlučila sam obući opuštenu bijelu majicu sa dugim rukavima, crne farmerice, crveni, strukirani kaput i crne čizmice sa visokom nitnastom petom. Od nakita sam stavila okrugle tanke naušnice, lančić sa privjeskom COOL i mnogo, mnogo narukvica koje idu uz ruku.

Kada sam prvi put vidjela koliko narukvica imam nisam mogla da vjerujem. Mislim koliko moraš biti sretan, da imaš takvu kolekciju Tumblr odjeće. Izašla sam iz kuće pozdravljajući se da mamom. Leo me čekao u svom automobilu. Kako mora do ureda ponudio mi se kao prevoz, a ja sam to velikodušno prihvatila.

-Da ja ipak idem sa tobom?- rekao je odmjeravajući me odozdo prema gore. Dobro možda sam nosila samo čipkasti ljubičasti brus ispod majice i možda su mi farmerice išle totalno uz tijelo ali takvo odmjeravanje je bilo nepotrebno. Nasmijala sam se i sjela na mjesto suvozača ostavivši mu poljubac na obrazu.

-Ne, ovo je noć za djevojke.-nasmijala sam se dok je stiskao papučicu za gas. Na radiju je bila puštena pjesma od Marka Rokvića, Idu nam, idu dani. Opustila sam se i tiho mrmljala tekst pjesme. Sviđala mi se iz više razloga. Jedan od njih je i taj da dečko priznaje da je zaljubljen u drugaricu i da želi da podigne njihovu vezu na sljedeći nivo.-Stvarno ne mogu više da ti budem drug...

-Znaš pjesmu?- upitao me Leo, tek na sekunde skretajući pogled sa puta na mene. Kako sam uvijek padala na onaj njegov savršen osmijeh onako na stranu i onaj zavodnički pogled smeđih očiju. Zaustavio se na mjestu gdje smo se Danči Do i ja trebale naći. Kako sam ja poranila ona još nije bila tu. Naravno, niko osim mene ne dolazi na vrijeme ili želi da porani. Leo me pogledao kao tužni psić i znala sam da moram popustiti.

Približila sam mu se i poljubila ga. Usne su mu bile tako vrele, tako mekane, bio je nježan tip muškarca. Jednom rukom mi je dotakao lice, a kroz glavu mi je prošao onaj "san" gdje me muškarac u mojoj sobi zaskočio i ljubio do besvijesti. Nije bio kao Leo, ljubio je čak i bolje, usne su mu bile vragolaste, a poljupci zericu snažniji, strastveniji. Pri samoj pomisli na to, kroz tijelo mi je prošla topla struja. U zanosu sam započela malu igricu sa jezikom, što se gospodinu Pošten-dečko nije svidjelo.

Awkward... pomislila sam dok sam otvarala vrata da izađem. Lice mi je poprilično bilo crveno, pa sam spustila pogled u nadi da ću se brže smiriti.- Vidimo se... K-kad se vidimo...- nenormalno mi je bilo neugodno. Nisam mogla ni pogledati u Lea. Promrmljao je nešto na fazon pozdrava i odvezao se dalje u pravcu ureda. Koji bedak, sama stojati na trotoaru u pola osam, u hladnoj februarskoj noći. Sigurno ću ostaviti dobar utisak.

Danči je kasnila, kao i svaka normalna osoba. Bože, smrzavala sam se. Imala sam osjećaj da izgledam kao Tim Burton-ova Mrtva Nevjesta. Znate, plava u licu, sa crnim krugovima oko očiju, totalno bijela od snijega... Da ne znam bolje rekla bih da su smrzotine trećeg stupnja u pitanju. Osjetila sam nečiju prisutnost i prevrnula nervozno očima.

-Platit ćeš mi za ovo, znaš li koliko dugo te ček...-mislila sam da je u pitanju Danči, ali umjesto nje, suočila sam se sa muškom figurom. Pružio mi je toplu kesicu.

-Uzmi, zagrijat će te.- rekao je dok sam ja skeptično gledala u njegovu ruku. Lice mu je bilo zaklonjeno kapom i šalom, sve što sam mogla vidjeti bile su safirno plave oči uokvirene prelijepim crnim trepavicama. Glas!? Pobogu isti je kao i onaj koji sam čula u "snu"... Uzela sam kesicu i prigrlila je. Unutra je bio hamburger, osjetila sam, ali nisam imala volje da jedem dok se smrzavam. Muškarac je krenuo, ali sam ga uhvatila za rukav crnog kaputa.

-Poznajem te, zar ne?-započela sam drhtavim glasom. Zastao je gledajući u pod i dalje okrenut mi leđima.

-Da me poznaješ, ne bi me to morala pitati... Zar ne, anđele?-poznavala sam taj glas, znala sam to, ali nisam mogla razaznati ko je on. Krenuo je ponovo kada sam prošla ispred njega i spustila mu šal. Nisam vidjela lice jer je svijetlo bilo iza njega i lice mu je bilo posve zamračeno. -Šta to radiš?- upitao je iznenađeno, ali nisam odgovorila. Podigla sam se na prste, svezajući ruke oko njegovog vrata i poljubila ga. Srce mi je udaralo brzo, dok su nam se usne spojile. Opet sam dobila onaj osjećaj potpunosti, kao da je on sve što mi je trebalo. Zagrlio me oko struka i uzvratio poljubac.

Znala sam, sada sam mogla biti sigurna da ono nije bio san. Duboko u sebi sam to vjerovala i željela da bude istina, a sada sam to sebi i dokazala. Ljubio je isto onako strasno, vragolasto, dok je u mom tijelu temperatura rasla toliko da sam mogla skinuti kaput i biti sasvim uredu. On je prvi započeo igricu sa jezikom, a ja sam je velikodušno prihvatila.

-Mirjana!?- začuo se glas nedaleko od nas. Odmakli smo se jedno od drugog. Zaista više nisam imala potrebu za nečim što će me ugrijati, bila sam zagrijana od kompletne situacije...

___________________________

*Ko je muškarac kojeg je Mirjana srela?

*Ko ih je vidio u nezgodnom trenutku?

*Kako je on dio Mirjaninog života?