Slatko Sanjaj Anđele: Vječna Vatra [Dio II]

Déjà vu (2)

Pogledala sam u pravcu iz kojeg je dolazio taj gas. Djevojka se pozdravila sa drugom govoreći joj kako je sretna što je ponovo vidi. Imenjakinja, hvala Bogu... pomislila sam dok sam vraćala pogled na muškarca sa kojim sam do maloprije dijelila strastven poljubac. Lice mu je i dalje bilo skriveno, ali to me nije sputavalo. Nosio je jako dobar parfem što me dovodilo do ludila. Znala sam da ima neke veze sa mojom prošlošću, ali nisam znala kakve. Sklonio mi je pramen kose sa očiju i pomilovao lice.

-Najbolje bi bilo da odem... -progovorio je tiho. Nisam ga mogla zadržati, ali cijelo moje biće žudilo je za njegovim dodirom. Pomislit ćete da sam luda, mislim ljubiti se sa totalnim strancem nedugo nakon što me dečko dovukao tu baš i nije normalna stvar za uraditi, ali jednostavno sam morala... Nešto me vuklo k njemu, neka izvanzemaljska sila. Propela sam se na prste još jednom, u želji da osjetim toplotu njegovih usana na svojima. Ovaj me put poljubio kratko i nježno, razočarenje s obzirom da sam htjela više, ali Bože moj...

Odmakao se od mene, a jedino što sam uspjela od njega uzeti kao podsjetnik bio je šal koji je nosio. Mirisao je na njega, obgrlila sam šal dok sam gledala kako misteriozni muškarac nestaje u noći. Htjela sam poći za njim, Svevišnji mi je svjedok da bih pobjegla sa njim samo za još jedan poljubac, ali to nije bilo moguće. On je bio stranac, ja sam bila djevojka sa šestomjesečnim pamćenjem, a trenuci koje smo proveli skupa pripadali su uspomenama koje nikada nikome ne smijem reći.

Šal sam stavila oko vrata udišući onaj nevjerovatan miris, a kesicu zagrlila još jednom. Bila je manje topla, ali bilo kakav izvor toplote u tom momentu je bio dobar. Nakon nekoliko minuta, napokon je stigla Danči sa svojim "vjernim" dečkom Filipom. Otišli smo u Felix, kafić u kojem inače svi visimo.

-Oprosti što sam kasnila, Filip je u zadnjem trenutku rekao da želi ići, pa dok se spremio i došao po mene... Trajalo je...- Kao da je mene briga... Ljubila sam se sa Boga pitaj kojim dečkom i time počinila čin prevare, baš me zanima zašto je ona kasnila. Naručila sam toplu čokoladu, trebalo mi je nešto slatko i toplo jer sam se bukvalno zamrzla. Mislim prstima sam jedva pomijerala, pa...- Brzo ću se vratiti, samo da se pozdravim sa onim djevojkama. -rekla je Danči i udaljila se od stola ostavljajući Kralja Ženskaroša i mene same.

-Sami, napokon...- započeo je istog momenta kad se Danči izgubila u masi.

-Bolje rečeno nažalost!- uzvratila sam.

-Mino, ne glumi, znam da me želiš.-prevrnula sam očima iznervirano na ovu konstataciju,-Nego, ne dolaziš više na školski chat.

-Zaboravila sam šifru.- odgovorila sam.

-Zapisala si je u nekoj svesci, rekla si mi jednom prilikom.- uzdahla sam, Bože kako frajer može biti naporan. Uzeo mi je mobitel i kucao nešto. -Kad budeš našla šifru, javi mi se. To je moje ime...- namignuo mi je i vratio mi mobitel zaključan. Stavila sam ga u torbu ne planirajući da ga izvadim do kraja večeri.

Nakon što smo se zagrijali otišli smo u gornji dio gdje je disko klub. Mogli smo ući jer nije bilo zabranjeno mlađima od osamnaest, bar ne u praksi. Plesala sam dok nisam pala, ne bukvalno, ali dok me noge nisu izdale. Sjela sam na jednu od stolica kod šanka, odmarajući se, kada mi je prišao neki ljigavac.

-Zašto tako lijepa djevojka sjedi sama?-počeo je nekim "zavodljivim", meni više ljigavim, tonom.

-Odbij, ne zanima me veza sa stanarima staračkog doma!- odgovorila sam zajedljivo. Ja i moj dugi jezik...

-Znaš nije lijepo da tako razgovaraš sa starijim od sebe.-unosio mi se u lice, kad je spustio ruku na moje koljeno. Ošamarila sam ga i izjurila pokupivši svoje stvari. Trčala sam niz stepenice, a on mi je bio za petama. Puls mi je sve više brzao, a suze su tekle niz lice kao neprestani izvor slane vode. Progutala sam knedlu kada me hladan februarski zrak obujmio izašavši napolje.

-Stani kurvo, platit ćeš mi za onaj šamar!!!- vikao je. Ulice su bile i više nego prazne i niko ga nije mogao čuti. Nekako sam uspjela zalutati i zaglaviti među zgradama bez mogućnosti da igdje pobjegnem. Išao je prema meni otkopčavajući šlic, tresla sam se prestašena onoga što ima namjeru da mi napravi. Pala sam na tlo i pokušavala se udaljiti od njega koliko sam god bila u mogućnosti. Imao je alkoholni zadah, bilo je nenormalno gadno.
Ovo je kraj... Nema šanse da se izvučem. Pomislila sam dok mi je ljigavac pokušavao strgati odjeću koju sam ja svim silama pokušavala da održim na sebi gurajući njega nogama.

-Ostavi je na miru!!!- začuo se poznat glas, nepoznatog dečka. Ljigavac se okrenuo i napao ga. Muškarac se izmakao i udario ga tako jako da je ovaj odmah iskašljao krv. Crvene kapljice su obojile bijeli pokrivač dok je ljigavac pokušavao da se oporavi. Muškarac je očigledno znao šta radi jer je svaki udarac izbjegao i zadao mu tri jača. Naposljetku je ljigavac izgubio snagu i pobjegao moleći muškarca da mu dopusti da ode.

Ja sam i dalje sjedila na snijegu i plakala u nevjerici od toga šta se moglo desiti. Stvar koja me još više zastrašila je ta što sam u momentu kada je muškarac došao da me spasi imala déjà vu. Već sam jednom proživjela nešto tako i bila sam sigurna u to. Muškarac mi je prišao i podigao me sa tla.-Uredu je anđele, prošlo je...- zagrlila sam ga sakrivši lice iza njegovog ramena plačući iz sve snage. Odnio me u svoj stan koji je bio u blizini po svemu sudeći, a ja sam se osjećala kao da mi niko ništa ne može učiniti dok sam u njegovom naručju. Srce mi je brzo lupalo dok me on pokušavao smiriti.

__________________________

*Misteriozni dečko je ponovo u igri, ali ko je on?

*Na šta je Filip mislio kad je rekao da poznaje Mirjanu preko školskog chat-a?

*Kakve veze ima njena prošlost sa ovim?

~Ako nastavite čitati nastavak priče Slatko Sanjaj Anđele:Vječna Vatra saznat ćete...

◇Nadam se da vam se dopada nastavak. Komentirajte svoje mišljenje, preporučujte priču drugima ukoliko vam se dopada i uživajte u onome što vam spremam tokom ove priče.

Voli vas vaša V_R ♥♥♥