Mission:Break up!

527 37 2
                                    

~Nešto iz prošlog dijela~

-Opet taj parfem... Nekako mi nije za ženske...-počeo je sumnjičavo, ali i nesigurno. Osjećala sam se grozno, ali nisam mu mogla nastaviti lagati, ipak mi je stalo do njega i ipak ga volim kao prijatelja... Uzdahla sam, a u grudima sam osjetila neki bol dok mi se srce otimalo u pokušaju da se smirim.

-Leo moramo popričati...

__________________________________

-Naravno, o čemu je riječ?- upitao je sa nekim zbunjenim pogledom, pokušavajući da zadrži osmijeh na licu. Grižnja savjest me polako ubijala dok sam ga gledala u one krupne nevine smeđe oči. Uzdahla sam razmišljajući o tome kako započeti temu raskida.

-Leo, ja... Zaljubljena sam u nekog drugog...-srušio mi se svijet izgovarajući ove riječi. Nisam bila zaljubljena u njega, ali bio je dio mog života još od nesreće, pomisao da ga izbacujem me prestravila. Niko više neće započinjati glupe teme za razgovor kada se budem posvađala sa mamom ili tatom. Niko više neće dolaziti po mene u školu i iz škole. Niko više neće saslušati me kao prijatelj, a ne kao ljubavnik... Pomisao na tako veliku promjenu jednostavno je bila strašnija nego i jedan horor film.

Gledao je u mene nepomično, imala sam osjećaj da nije ni disao. Suza mi je skliznula niz lice i iz nekog razloga pala sam mu u zagrljaj. Stegla sam ga jače, ali nisam dobila odgovor.

-Molim te oprosti mi...- čak sam i sama sebi zvučala glupo. Prvo započnem priču o prekidu, a onda ga molim za oprost.

-Uredu je, nisi ti kriva...-zastao je. Glas mu je drhtao i bio pun prekida, kao da se suzdržavao od plača.-Srce bira, ne ti...- propela sam se na prste i poljubila ga. Tek sad nikome ništa nije bilo jasno. Leo je bio veliki dio mog života u zadnjih šest mjeseci, gubitak njega bio bi isto što i gubitak nekog uda. Strah od toga me tjerao da pokušam sve da zadržim Lea.

-Leo... Znam da puno tražim, ali... Možemo li ostati prijatelji?-to mi je bio jedini izlaz iz ove situacije kog sam se mogla sjetiti. Pogledala sam ga u oči, bile su krvave, pune suza. Nasmijao se tužno i kimnuo glavom.

-Zakasnit ćeš u školu.-bilo je sve što je rekao prije nego li smo sjeli u automobil. Tokom vožnje nisam skidala pogled sa njega iako smo šutili. Stiskao je volan šakama toliko da su bile skoro bijele. Niti u jednom momentu nije pogledao u mene, ali razumjela sam ga. Ne bih ni ja gledala u njega da mi je rekao kako je zaljubljen u drugu dok ga ja volim više od svega i trudim se da sve bude savršeno. Bila je to jedna duga vožnja...

Kada je konačno došao do ulaza u školu mislila sam da ću poletjeti. Previše je napetosti bilo u auto da se mogla rezati. Okrenula sam se prema Leu još jednom prije nego li se odvezao.-Leo... Treba da znaš da te ne volim ništa manje nego njega... Samo vas ne volim na isti način...-kimnuo je glavom i stisnuo gas ne pogledavši u mom pravcu. Nisam ga krivila, treba vremena da mu se sve slegne u glavi, da dođe sebi jer sam ljubav prema drugom muškarcu izjavila onako "s neba pa u rebra". Progutala sam knedlu i okrenula se prema ulazu u školu. Ispred vrata je stojala Danči sa Filipom i onog momenta kada me primijetila, mahnula mi je da dođem do njih. -Hej...-pozdravila sam ih umorno.

-Mirjana, upravo smo razgovarali o tebi...-uzbuđeno je započela Danči. Filip je pomicao usne kao da govori "luda je" i iako mi je inače smetao, ova njegova šala se činila jako duhovitom jer Danči se ponašala tako.

-Nadam se ništa loše.-nasmijala sam se i time još jednom maskom skrivala svoje probleme i svoj privatni život. Iako sam izgubila pamćenje to niko u školi ne zna, osim direktora. Danči mi je uzela obe ruke i sklopila ih svojima.

-Ne, naprotiv... Sljedeće sedmice Black Veil Brides dolaze održavaju koncert u našoj dvorani! Zar to nije sjajno, možemo skupa, Filip, ti i ja!-pričala je brzo i uzbuđeno i prije nego što sam znala pristala sam na to. Sviđao mi se Andy-ev glas i screamo, zašto da ne...

Imali smo test iz Engleskog jezika, ne moram ni reći da sam ga dobro uradila... Jer nisam... Sa pamćenjem sam izgubila i poznavanje Engleskog, Njemačkog i ono malo Latinskog što sam znala. Palila sam i gasila hemijsku olovku dok sam se ljuljala na stolici pokušavajući smiriti hormone.

-Pavićeva!-trznuo me glas profesora fizike.- Prošetaj po hodniku malo.- to nije značilo da je dobre volje ili da sam dobila šansu da se ispušem malo, već da sam kažnjena izbacivanjem sa časa i zapisivanjem u dnevnik što će biti samo jedan u nizu neopravdanih časova. Bože sedmica je tek počela dan prije, a ja već maštam o suboti. Izašla sam iz razreda i naslonila se na ogradu pored stepenica.

Zazvonio mi je mobitel, a kao pozivatelja naveden je Leo.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

#Halo, Leo?-tiho sam progovorila.

#Halo? Oprostite što vam smetam, ali vlasnik telefona je u alkoholiziranom stanju ne mogu ga pustiti samog doma. Možete li doći po njega?- osoba sa druge strane je bila muško, ali ništa više od toga nisam znala. U pozadini se mogao čuti Leov glas. Mrmljao je nešto kao "Uništila me! Ova zadnja me uništila!" nije se moglo u potpunosti protumačiti kao tačno to što sam navela, ali definitvno je bilo nešto sa tim slovima... Većinom slova...

#Gdje je?-upitala sam.

#Kafić Bibi.-odgovorio je kratko i nekako teško kao da je nosi teret na leđima.

#Oke u blizini sam doći ću po njega.- rekla sam i poklopila slušalicu.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Pokucala sam na vrata i ušla u učionicu. Profesor me gledao nijemo ne shvaćajući šta radim tu ponovo. -Dobila sam poziv, moram ići. Jako je važno.- pokupila sam svoje stvari i istrčala iz gimnazije ne razmišljajući kako će se sve ovo odraziti na moje ocjene i mene. Sada nisam bila važna ja, nego Leo i na njega sam se fokusirala, na njega i njegovu dobrobit.

_________________________________

*Šta mislite kakav je pijani Leo?

*Da li će Mirjana na koncertu upoznati nekoga iz svoje prošlosti?

*Kako će Mirjana reagovati na Lea sa viškom promila u krvi?

~Saznat ćete ako i dalje budete pratili drugi dio romana Slatko Sanjaj Anđele:Vječna Vatra.

¤Oke, radnja postaje komplikovana i ja nemam pojma šta se dešava. Nadam se da vam se dopadaju nastavci. Na zadnja dva mi niste bili aktivni stoga sam jako zabrinuta za priču. Pokušavam da vam ispunim sve želje, čak sam i ovaj prekid ubrzala iako se nije trebao još desiti, ali kako je tako je... Svoje mišljenje ostavite u komentarima, ako vam se knjiga dopada preporučite je prijateljima i zajedno uživajte u Mirjaninoj strani priče.

Voli vas vaša V_R ♥♥♥

Slatko Sanjaj Anđele:  Vječna Vatra [Dio II]Место, где живут истории. Откройте их для себя