Misteriozni posjetitelj

664 44 2
                                    

-Saslušaj me prije nego doneseš odluku, molim te...-nepoznat muškarac govori mi dok se zajedno vozimo u njegovom automobilu. U meni bijes raste, ne vidim mu lice, ali vrlo dobro znam gdje je.

-Ne zanimaju me tvoji izgovori!-odgovaram oštro dok se naslanjam na prozor. Uzdahnuo je, svađa se nastavila. Dva izbora, pogrešna odluka, drugo auto iz suprotnog smijera nalijeće na nas.-Pazi!!!

___________________________

Budim se ubrzano disajući. Bože, koliko ću puta još proživjeti ovu noćnu moru... Na satu piše 4:07 sati, napolju je i dalje noć. Duboko sam udahnula u namjeri da se smirim. Pored kreveta imam flašicu punu vode u slučaju da se probudim žedna ili kao u ovom slučaju prestravljena. Otpila sam gutljaj, gledajući kroz prozor. Vjetar je pokretao grane dok su pahulje padale na tlo brzo kao kiša. Ponovo me uhvatila nostalgija, nedostajalo mi je nečije pristustvo, dodir, miris... Miris!? Oke sad zvučim kao one ljigave uhode na filmovima, ali zaista neko mi je nedostajao. Nisam razumjela ko ni zašto, samo sam znala da mi nedostaje. Iako je napolju hladno izašla sam na balkon. Hladan zrak grickao mi je kožu, a bjelina snijega me zaslijepila.

-Samo daj, daj, daj mi noćas malo vremena, pitam da li bi me htela šta bi sa mnom želela.- pjevala sam. Sjajno, konačno sam totalno poludila. Ma nije me briga više, iskreno ne brinem se. Svi me gledaju u lice i lažu mi, niko mi ne želi reći istinu. Znam da postoji dio mog života koji mi izbjegavaju reći, ali ne znam zašto. Šta je moglo biti toliko loše, da mi ne žele ispričati?

-Samo, daj, daj, gas, kažeš hoću brže, dok za nama jure, srce lupa, luduje...- začuo se muški glas. Jako poznat muški glas, ali nisam se mogla sjetiti od kuda.

-Tko je tamo!?- povikala sam, ali za odgovor sam samo dobila eho svog glasa. Pogledala sam ispod balkona i okolo, ali nigdje nije bilo nikoga. Srce mi je počelo brže udarati i vratila sam se natrag u sobu zatvorivši vrata za sobom. Muška silueta ocrtavala se u tamnoj prostoriji. Počela sam ubrzano disati dok mi se približavao, suze su već padale niz obraze.-Molim te, nemoj me povrij...- vrhovima prstiju okrznuo mi je usnice gestikulirajući mi da budem tiho. Pokušavala sam da razaznam sliku ispred sebe, ali oči me nisu slušale. Topli dodiri na mojim obrazima, pokrenuli su u menu val osjećaja. Približio mi se i poljubio me, znala sam da tu moja tvrđava pada, predala sam se. Spustio me na krevet...

-Mino... Mino... O Bože stvarno bi trebala ići ranije u krevet...- začula sam mamin glas dok sam teško otvarala oči. Promrmljala sam nešto nedefinisano, a ona je uzdahnula.- Kunem se Mirjana jednoga dana ćeš i drugu smjenu prespavati...- nervoza joj se osjetila u glasu, ali nisam mnogo obraćala pažnju. Svaki dan zadnjih šest mjeseci vodimo istu raspravu znam napamet šta će reći. Misli su mi sad bile negdje drugo. Bile su na onome što se desilo jutros ili što ja mislim da se desilo. Da li je moguće da sam u sobi imala muškarca ili još gore da li sam sanjala da mi je u sobi bio muškarac?

Obavila sam jutarnju higijenu i otišla u trpezariju gdje me čekao doručak već spreman. Mama je počela bez mene, pa sam se odmah poslužila onim što je bilo ispred mene.

-Mama... Jesi li ikada imala san za koji nisi bila baš sigurna da je san?- iznenada sam postavila pitanje. Bunilo me to što se "možda desilo" i nisam htjela tako lako odustati od toga. Pogledala me iznenađeno, nije očekivala baš tako čudna pitanja od mene, iako su se čudna pitanja mogla očekivati od mene.

-Ne, možda si bila u polu snu pa si pomiješala stvarnost i san...-to je zvučalo kao razumljiv odgovor. Mislim jesam bila sanjiva u tom momentu, a i sve se činilo previše stvarnim. Poljubac, Bože kakav poljubac. Nikad tako nešto nisam osjetila kada bi me poljubio Leo. Ne, ovo je bilo nešto drugo. Jednostavno sam se predala ne razmišljajući o posljedicama. Ko zna ko je bio taj muškarac, ali po prvi put nakon nesreće osjećala sam se potpunom.

Anđele... kroz misli mi je prostrujao glas koji sam čula i jutros. Možda ima i neke veze sa mojim pamćenjem, ne znam... ali način na koji je otpjevao dio pjesme, iz nekog razloga zvučao je tako pravilno, tako uklapajuće. Kao da onako kako su je pjevali originalni izvođači nije bilo kako treba, kao da je bilo nepravilno. (...)

-Mirjana, imaš li malo vremena?- začuo se muški glas iza mene. Filip, šta kog vraga on sad hoće. Nisam ga mrzila, ali ga definitivno nisam voljela. Dečko je bio tipičan primjer ženskaroša. Sa svim je djevojkama flertao, a zauzet je. Duboko sam udahnula i okrenula se na petama nabacivši lažni osmijeh na lice.

-Imam, gdje gori?- zezala sam se, ali zaista. Ne prilazi mi osim u slučaju nužde. Prišao mi je bliže i iz nekog razloga osjetila sam se krajnje neprijatno. Nasmijao se i sklonio mi kosu sa vrata igrajući se sa vrhom.

-Htio sam te pitati, da li si slobodna poslije škole... Znaš, za druženje...- započeo je sa nekim "zavodničkim" tonom. Zaista je mislio da ću pasti na to? Nema šanse!

-Laješ na pogrešno drvo.-odgovorila sam moleći Boga da shvati na što ciljam.

-Nisi valjda i dalje u depri zbog Nikole?-povikao je za mnom. Nikola!? Ko je Nikola? Još važnije zašto bih ja bila u depresiji zbog tog Nikole? Oke pitanja možda jesam postavila u glavi, ali sam definitivno očekivala neke odgovore od nekih osoba.

-Nemam pojma o čemu pričaš.- odgovorila sam, pa nije bila laž stvarno nisam imala pojma o čemu je pričao. Udaljila sam se od njega i pripremila za sljedeći čas. Neko će mi odgovarati za ovu izostavljenu Nikola činjenicu... A možda i ne znaju za njega... Šta ako sam se viđala sa nekim dečkom bez njihovog znanja... Nemoguće, nisam ja takva. Zar ne? O Bože, kakva sam ja to djevojka?

_________________________

*Zaista ko je Nikola?

*Hoće li Mirjana imati još posjeta od misterioznog muškarca?

*Šta o svemu tome znaju Mirjanini najbliži?

~Saznat ćete to i još mnogo više ako nastavite čitati nastavak priče Slatko Sanjaj Anđele: Vječna Vatra.

◇Nadam se da vam se sviđa nastavak. Oni koji su pratili i prvi dio priče znaju ko je Nikola, a oni koji nisu tek će saznati. Komentirajte, preporučujte prijateljima i uživajte u Mirjaninoj strani priče.

Voli Vas Vaša V_R ♥♥♥

Slatko Sanjaj Anđele:  Vječna Vatra [Dio II]Tempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang