Neostvarena želja (Croatia)

Chapter 20.

Ostala sam sama. Sama u ovoj velikoj kući. Zatvorena u svojoj sobi, u ova četiri zida. Vratila sam se u glupu Irsku bez svog sina, bez svoje voljene i najdraže osobe. Ostala sam sama kao zadnje siroče na ovome Svijetu. Ne znam što da radim. Ne javlja mi se uopće. Jedino sa kime se čujem je Elizabeth. Nazove me barem jednom u danu da čuje kako sam. Tako valjda javlja i mojim roditeljima da sam živa. Prestali su da me zovu pedeset puta u danu. Ili su shvatili da želim biti sama i bez ikoga ili im je El rekla da će ona provjeravati kako sam. Jedina osoba koja je ostala dosađivati mi i zvati me svakih pola sata, sat je Molly, dobro i Rose je tu, ali Molly je opet na prvome mjestu.
     Ponovno sam uzela plavu Lukeovu najdražu deku i sklupčala se na njegovom krevetu sa njegovom crnom majicom u rukama. Gledala sam kroz prozor dok je kiša vani padala. Ovo je sada vrijeme kad su kiše česte. Odmah sam se sjetila Lukea kako bi znao gunđati ujutro prije škole.
"Mama, preselimo se u Španjolsku ili ne znam, možda Njemčku ili Italiju. Samo negdje gdje ne pada ovoliko kiše." Skrenula sam pogled sa omleta koji sam nam pripremala za doručak i nasmijala mu se.
"Dragi, kako se već nisi naviknuo na ovu kišu? Što bi da si i u Londonu, ista stvar. Zar misliš da kiša ne pada u Španjolakoj, Njemačkoj i što si već rekao." Sjeo je snuždeno na barsku stolicu i nalaktio se na šank.
"Ali barem ne pada kao ovdje. Kužiš, stara?" Pogodila sam ga kuhinjskom krpom zbog riječi stara i od njega dobila onaj njegov predivni osmijeh na lice.
"Izvoli jedi pa kreni u školi, po kiši." Nasmijala sam se ponosno i izbeljila mu se.
    Fale mi naši trenuci ovdje. Bili smo kao dva cimera, kao dva najbolja prijatelja. Gledaj sada ... Obrisala sam suze po tko zna koji put i pokušala odspavati.

Luke p.o.v.

Francuska!! Wuhuu, odmor iz snova. Gledao sam u veliki grad ispred mene, stajao sam na luksuznom balkonu i divio se pogledu. Justin i El su sjedili iza mene i pričali o tko zna čemu. Fali mi mama. Neću to reći na glas jer mislim da bi moj tata poludio. Još mi je u glavi moj odlazak, mamin pogled, njene suze. Ne volim da plače, nikada je nisam htio povrijedti, a sada jesam i krivo mi je zbog toga. Htio bih je nazvati, ali opet bih ispao kao kakav mamin sinčić. Tjedan dana je prošlo od tog događaja i samo znam da mi je mama otišla u Irsku. Bojim se da si ne uradi nešto i da se ne ozlijedi. Preokrenuo sam očima na svoje lude misli i okrenuo se prema Justinu i El. Još mi ga je čudno zvati tata, ali on inzistira. Pogledao sam u El. Ne mogu vjerovati da sam bio sa svojom polusestrom. Nemamo nikakvih povezanih krvnih stanica ili nečega - ne pitajte me o anatomiji ništa, imao sam jedva dva. Hvala Bogu, pričali smo sa tatom o tome.
           Stigli smo u veliki stan u centru Londona. Sjedimo na kauču, jedemo i gledamo neku komediju.
"Društvo, jel' možemo malo popričati?" Okrenuo sam glavu prema tati i klimnuo glavom.
"Ovaj .. Vi sada shvaćate da ne može biti ništa između vas? Vi ste brat i sestra, to vam je jasno?"
"Da tata, jasno nam je i pričali smo o tome i sve riješili. Ne brini se ti za nas." El se oglasila sa druge strane kauča.
"Tako je, tata. Sve je u redu." Poklonio nam je svoj osmijeh i nastavili smo da gledamo film.
          Sve smo riješili u pitanju El i mene. Ona se vratila svom Marcu za kojeg moram šutjeti i kada se budu išli naći za nekoliko dana kada se mi vratimo u London. Sjeo sam pokraj El i slegnuo ramenima. Tata je imao slušalice i pjesme su derale iz njih.
"A da je nazoveš?" Stavila je ruku na moje rame i pogledala u mene.
"Ne, ne još."
"Luke, loše je. Planira da ostavi posao. Zapostavit će se skroz. Ne želiš to valjda svojoj mami?" Ugh k vragu! Uvijek je u pravu, ali ostavit će posao? Od čega će živjeti?!
"Ona voli svoj posao. Ne bi to uradila." Preokrenula je očima. Mrzim to!!
"Da, ali više voli svog sina koji za nju sada ne želi ni čuti. Zašto si takav? Ne razumijem uopće. Ta žena te voli i zapravo je razumijem zašto ti nije rekla tko ti je otac", zaustavila se na trenutak, ustala se pa nastavila. "Da sam na tvome mjestu, nazvala bih je i pitala kako je. Ako treba, vratila bih se k njoj." I to je bilo sve što je namjeravala reći. Stavila je svoje slušalice u uši i zaklopila oči. Mrzim kada je u pravu. Ustao sam se sa ležaljke i ušao u dnevni boravak. Pa .. Neću ništa izgubiti ako napravim to. Volim je! Pronašao sam mamin broj i nazvao je.
"Luke? Luke, ti si." Ona je zbilja loše. Luke, kretenu!
"Hej mama." Knedla u grlu! Neću plakati.
"Oh Bože, Luke. Kako si? Gdje si?"
"Dobro sam, mama i u Francuskoj smo. Tata nas je vodio na par dana." Začuo sam jedno tiho oh. Vjerojatno nije znala što više reći, ali čuo sam taj jecaj od nje.
"Mama, ne želim da plačeš. Oprosti mi. Jednostavno, u onom trenutku sam bio povrijeđen iako ne znam zašto."
"Hoćeš li se vratiti? Fališ mi, jedini." Kako god, moram se vratiti. Tamo su mi prijatelji, Clarie o kojoj vam nisam govorio, škola koju još pohađam i ona je tamo. Moja mama!
"Moram, mama. Tamo mi je sve, a i ti si tamo. Kada stignemo u London nazvat ću te."
"Drago mi je to čuti, Lu. Samo, jesi li pričao sa Justinom o tome? Vidio si i sam kako se ponašao." Nisam, mama, toga se i bojim.
"Ne, nisam, ali .. Morat će razumijeti. Želim završiti školu tamo, želim biti uz tebe i molim te, nemoj ostaviti posao, vratit ću se." Začuo sam tihi smijeh sa druge strane i mislim da je ovo prvi put u tjedan dana da se nasmijala. Bio sam budala kada sam je ostavio.
"Neću, obećajem i Luke?"
"Da, mama?"
"Volim te." Nasmijao sam se jer mi je stvarno falila i to njezino volim te. Sjećam se jednom kada me vozila u školu da mi je na izlasku iz auta viknula volim te i to su čuli moji frendovi koji su me čekali. Zajebavali su me cijeli jebeni dan. Samo sam je bio pogledao, a ona se smiješkala. Taj dan sam mislio umrijeti, ali idući dan, sve je bilo po starom.
"Volim i ja tebe, mama. Zvat ću te. Idem sada. Bok."
"Bok Lu." Prekinuo sam poziv i slegnuo ramenima.
"Što ti je rekla?" Elizabeth se stvorila pokraj mene i sjela je.
"Rekla je da me voli. Znao sam to i bez toga da mi mora reći. Zbilja mi fali, El." Osmjehnula se i zagrlila me.
"Znam, ali to su mame i tate." Udahnula je duboko i odmaknula se od mene. Vidio sam da joj se oči suze.
"Jesi li dobro, Elizabeth?" Kimnula je glavom i zaplakala. Vidim kako je dobro!
"Fali mi moja mama, Lu. Tako,si sretan što imaš mamu, nikada je nemoj više povrijediti. Ona ti je sve u životu." Oh Bože. Zagrlio sam je čvrsto i nisam je puštao. "Oduvijek sam htjela da mi Brielle bude mama jer je tako divna osoba. Bila sam čak ljubomorna na tebe, Luke. Bilo mi je bolno gledati ono prije tjedan dana. Tata nije trebao onako postupiti, a ni ti. Ona je krhka, ona je žena, a mi žene smo zbilja, zbilja, zbilja osjećajne i grozne smo u vezi toga." U pravu je, zbilja je u pravu. Bio sam budala,  jedna velika!
"Sve će biti dobro, El. Pa isto tako da ne budeš ljubomorna, posudit ću ti je pa nek ti bude mama kad budeš dolazila u Irsku k nama."
"U Irsku? K nama? O čemu ti pričaš?" Tata se pojavio iza nas.
"Pričam o tome da ću kada se vratimo u London, sjesti na avion za Irsku i ići kod mame."
"Molim? Ja sam svoje rekao. Ti ostaješ sa mnom." Ustao sam se sa kauča i stao ispred tate.
"I ja sam svoje rekao. Odlazim čim dođemo u London!" U sekundi, njegov dlan se stvorio na mom obrazu i ošamario me. Uhvatio sam se za obraz i pogledao u njega. Elizabeth se našla pokraj mene i derala se na Justina. Ne na tatu, na Justina! Otrčao sam u svoju sobu i zaključao vrata. Presvukao sam se u čistu odjeću, spakirao sve stvari i nazvao Taxi službu. Sva sreća pa imam svoju karticu sa svojim novcem koji štedim. Mama je napravila pravu stvar. Sada barem imam za kartu. Uzeo sam kofer i izašao u dnevni boravak. Bio je prazan. El sam ostavio malenu ceduljicu i uputio se van iz hotela. Čim sam stiga ispred ugledao sam Taxi i sjeo u njega.
"Gdje idemo?" Upitao me stariji, prosijedi čovjek.
"Na aerodrom." Kimnuo je glavom i upalio Taxi. Toliko o predivnom putovanju. 

*

16 100+ pregleda i skoro 1 000 votea? Znači wooow. Nisam se nadala tome, hvaala vam ljudi. Nastavak posvećen svima vaaamaa koji čitati i mojim komentatorima. Ostavite utisak!! ❤