Neostvarena želja (Croatia)

Chapter 19.

,,Lu, Juss .. Možete li doći malo? El, možeš i ti." Vrijeme je. Vrijeme je da saznaju cijelu istinu. Luke da sazna tko mu je otac, a Justin da sazna da ima sina. Bojim se iskreno. Ne znam što da mislim. Jučer kada je mama saznala da su se Luke i El spetljali na bazenu, poludjela je.
"Dobro Brielle, jesi li ti normalna?" Mama šeta po kuhinji i doslovno viče. Sreća je ta što smo ostale same dok su ostali na pikniku. Ja sam dobila pa me užasno boli, a mama je morala rješavati papire za mirovinu. Ah, starica.
,,Dobro, zašto ti vičeš na mene? Pa ako se djeca vole, nek se vole. Ne vidim u čemu je problem."
,,Brielle, draga. Oni su brat i sestra! Što je sa tobom?" Ispila je gutljaj bijelog vina i nastavila. ,,Znaš, ponekada te ne razumijem. Mislim, brat i sestra da budu skupa? Gdje toga ima?"
,,Mama, calm down, okej? Nisu u krvnom srodstvu. Ja sam rodila Lukea, a El je rodila Hannah. Kakav problem? Drugo bi bilo da ja planiram da živim sa Justinom i tko zna što! Daj shvati." Razgoličila je oči i počela odmahivati rukama.
,,Radi što god hoćeš, ali mene kasnije ne traži." Ustala se sa stolice i izašla van iz kuhinje.
         Od tog razgovora nismo progovorile ni riječ. Ostali su vidjeli da se nešto dešava, ali nitko me ništa nije pitao. I bolje.
,,Onda mama, u čem' je stvar?" Luke je sjeo prekoputa mene do Justina, a El do mene. Dovukla sam ih malo dublje u šumicu. Zapravo tamo gdje sam uvijek razgovarala sa Rose. Pokraj vodopada. Luke je oduvijek volio to mjesto pa se uvijek, kada bismo došli kod mame i tate, otišao igrati kod vodopada.
,,Moramo obaviti jedan razgovor. I bez šale i zafrkancije, molim vas." Svi troje su se pogledali i slegnuli ramenima.
,,U redu, Bri. Shvatili smo odmah da je važno .. Pa kreni." Juss je rekao i naslonio se na naslon stolice.
,,Brielle, da nisi bolesna možda? Mislim .."
,,El, nije to. Kakva bolest." Nasmijem se tiho kao i ona. Moram im reći, što drugo da radim? Ne mogu skrivati istinu od njih. Ne toliko dugo.
,,Nego, što je?"
,,Luke ...", duboko udahnem pa izdanhnem. ,,Vrijeme je da saznaš tko ti je otac." Justin je odmah odskočio sa stolice i teško počeo disati, a Luke .. Samo je pogledao u njega. Shvatili su?
,,Zašto sam ja onda ovdje?" Justin upita, iako sam 100% sigurna da je shvatio. Shvatio je da mu je Luke sin.
,,Ti si njegov .. Otac." Stavim dlanove na koljena i spustim glavu. Neko vrijeme je vladala tišina, a onda je Justin počeo vikati.
,,Kako si mogla? Zašto si mi samo lagala sve ove godine? Luke, ustaj se i ti El ..." Podignem glavu i pogledam ga čudno. Ovo dvoje ga pogledaju i ustanu se, zapravo samo El. Luke i dalje sjedi i gleda u mene. Raspala sam se u samo jednom trenu.
,,Luke, rekao sam nešto."
,,Što izvodiš, Justin?" Upitam ga.
,,Što misliš da izvodim? On, moj sin, moje prvo dijete ide sa mnom! K mojoj kući!" Ustanem se istog trenutka i pogledam u Lukea. On neće to učiniti? Justin to ne može učiniti! Ja sam Lukeov skrbnik. O Bože, gdje si sada kad te trebam?
,,Ne možeš .. mi uzeti .. sina." Kažem jecajući kroz plač. Justin se okrene prema meni i nasmije mi se u facu.
,,Mogu, itekako mogu. Mogu isto onako kako si ga ti uzela od mene i skrivala istinu petnaest godina. Petnaest!!! Čuješ li me? Nisam mislio da si takva. Kako si mogla uopće?" Ne odgovorim mu ništa već samo pogledam u Lukea.
,,Luke?" Dozovem ga, ali on se samo ustane i stane bliže Justinu.
,,Zašto mama? Zašto mi nisi odmah mogla reći pravu istinu? Toliko godina odrastao sam bez oca, mislio kako je možda umro ili .. kako te je trudnu ostavio. Oh, toliko sam toga mislio. Bože, zaljubio sam se u vlastitu sestru, poljubio je. Sve je to zbog tebe. Kako si mogla?" Molim? Samo sam staja i gledala u njega. Odlazi? Sa Justinom? Uostalom, sama sam si kriva, ali nikada se nisam ovome nadala.
,,Luke, El .. Odite spakirati svoje stvari, odlazimo odavdje." Oboje kimnu glavom i krenu. Luke se zadnji put okrene i pogleda me. Suze me ne napuštaju. Zašto ja?
,,Vidiš, kakav je ovo osjećaj, draga? Kakav je osjećaj kada te napušta voljena osoba?" Pogledam u Justina i obrišem suze.
,,Justin .."
,,Zbogom, Brielle." To je zadnje što je rekao. Okrenuo se i otišao. Samo sam se spustila na stolicu i zaplakala kao nikada do sada. Ova bol, neizdrživa je.

Justin p.o.v.

Kako? Luke je moj sin? Mislim, sretan sam, o Bože presretan sam! Mislim da trenutno ne mogu opisati ono što osjećam. Ljutnja, strah, bijes, sreća ... ? Sve je pomiješano. Petnaest godina me je lagala, govorila kako ne zna tko je otac malenom Lukeu i sada .. Samo tako je to rekla. Ne krivim je, i sam znam kakav sam bio onda, u ono vrijeme. Bojala se je da ću odbaciti nju i to maleno biće, ali nisam toliki monstrum! O Brielle ...

,,Justin, što se dešava? Zašto se klinci pakiraju?" Briellina mama našla se predamnom.
,,I vi ste znali, zar ne? I vi ostali ste znali da je Luke moj sin?" Chaz, Ryan i Leo su samo skočili i izbezumljeno me gledali. Pa očito nisu znali baš svi, ali zašto mi ostali nisu rekli, zašto su me i oni lagali?
,,Justin .. O čemu ti?" Ryan je došao do mene.
,,Prijatelju, lagala me je petnaest godina. Lagala me je i gledala u oči. Igrao sam se sa tim malenim bićem, a da pojma nisam imao da sam mu otac." Stao sam govoriti. Osjetio sam stisak u grlu, znao sam ako nastavim da ću plakati baš kao i ona lažljivica ondje.
"Gdje mi je kćer?" Pogledao sam u Briellinog tatu i pokazao rukom iza sebe. Ušao sam u kuću i otvorio vrata sobe. Torba mi je ionako još uvijek bila puna osim dvije majice i jednih hlača. Začuo sam El i Luke kako se spuštaju po stepeništu.
,,Spremni?" Upitao sam ih kada sam se pojavio na vratima. Kimnuli su glavom i otišli smo bez pozdrava. Iako su me ovo dvoje molili da ih pustim da se pozdrave, nisam. Tvrdoglav sam i to je sve. Sada je vrijeme da se lijepo provedem sa svojom djecom. Čovječe, ja imam sina!

Brielle p.o.v.

Još sam uvijek sjedila u istom položaju. Noge na naslonu za ruke, laktovima nasloljena na koljena i glava na dlanovima. Jecala sam i plakala. Ostala sam bez svog jedinog sina, bez svoje ljubavi koju sam odgajala kao prava majka. Pogriješila sam što sam ga ostavila da čeka ovoliko, znam da jesam, ali nisam se ovome nadala. To sigurno!
,,Brielle, ljubavi." Mama je došla do mene i zagrlila me. Odmah sam se odmaknula od nje i ustala se. Vidjela sam da su i ostali prisutni, ali oni su bili najmanje važni sada.
,,Vidiš li sada? Upravo sam učinila još veću pogrešku. Slušala sam tebe i tvoje savjete, sve što si mi rekla i gle majčice .. Ostala sam bez svog sina, bez osobe koja me je upotpunila skroz, koja je jedina bila najvažnija i u mome srcu. Sada sam sama .. Ostala sam sama i hvala ti!" Mahala sam rukama i brisala suze. Tata je došao do mene i pridržavao me jer samo mi je malo falilo da padnem na koljena, ali odmaknula sam se od njega. ,,Što uopće radiš ovdje uz mene? Ionako si mi i sama rekla da ako se ovako nešto desi da te ne tražim. Zašto sada ti mene tražiš? Pustite me svi, u redu?" Ispustila sam i zadnji atom snage. Pala sam na koljena, a onda ostala i bez svijesti. Ovo je definitivno najgori dan ikada!
,,Brielle!!"

Oh okay! Hello my friends. Znam da sam najgora, ali bila sam na moru i nastavak nisam mogla nikako da napišem. Ovo ipak nije zadnji nastavak. As always, ovo sam ja ahhahah kod mene ništa nije kako sam zamislila. But .. To je okej :D
Ovo je negdje predpredpredzadnji nastavak ahhahaha :D nisam znala kak da napišem sve za kraj u ovom i znam da je kratko, ali eto .. I hope you like it. Kisss ☺☺❤❤❤