Chapter 6.

329 26 0
                                    

Polako je počeo letnji raspust. Dogovor sa Justinom i dalje važi, izlazak. Mama i tata za koj dan idu.

Kazne više nema. Pokušavala sam ranije da ispunim obećanje, od kojeg zavisi Tobyjev život, ali Justin je razumeo da imam problema sa školom, pa smo odlučili da pričekamo slobodno vreme.

Bilo je već pet sati pobodne, pa sam se uputila ka Anni da ispričam slučaj, za koji još nije znala.

Kad smo se udobno smestile, primetila sam njen pogled koji je govorio da mogu da krenem.

...

"Ne mogu da verujem da si pristala" rekla je Anna

"Znam, ali razumi me.. Brat mi je i ne želim da umre" objasnila sam "i nikome to ne govori"

"Nikada!" podigla je ruke u vazduh

"Sutra uveče idem da se vidim sa njim, ali ću morati da kažem da sam kod tebe, tako da ako se ne zadržim sa njim do jutra, doćiću kod tebe"

"Naravno girl" namigla mi je

Iako je u tom trenutku bila toliko vesela, osetila sam da nije baš sigurna što se tiče toga, ali znam da je sigurna u mene i moje odluke..

...

Pošto mama i tata nisu bili kod kuće, mogla sam lepo sređena da izađem, bez brige da će neko da me uhvati..

Na sebi sam imala bele farmerke, neku rozu, slatku košuljicu, koja se tu i tamo providela.

Kosa mi je bila blago uvijena, a sa šminkom nisam preterivala.

Pogledavši kroz prozor, zapazila sam Justina. Imao je crne panatalone, belu dužu majicu sa V izrezom, raščupana kosa.. Nije moj tip, ali nije loš.

Čekao me je naslonjen na autu.

Kad sam izašla, gledao me je sa osmehom, a ja? Nije mi baš bilo drago što još jedno veče moram da provedem sa njim, ali bolje to, nego da sam ostala bez brata.

"Spremna?" upitao me je sa blagim osmehom na licu, na što sam samo klimnula glavom. Ušli smo u auto, te smo krenuli.

"Jesi li gladna? Idemo nešto da pojedemo ili želiš na piće?" postavio je još pitanja

"Što se mene tiče, idemo na piće"

...

Polako je zaustavljao auto ispred jednog od najboljih kafića u gradu, 'Flowers Caffe'. Pošto je kafić bio na spratu, tamo smo i zauzeli mesto. 


Seli smo na bele kožne krevete, koji su bili jedan naspram drugog. Par minuta kasnije, do našeg stola je došla konobarica.


''Šta želite da popijete?'' ljubazno je upitala, sa blagim kezom na licu


''Ja ću sprite'' odgovorila sam, te je ona pogledala u Justina očekivajući odgovor, a i ja za njom.


''Takođe'' odgovorio je, na što je konobarica samo klimnula glavom i krenula prema šanku


''Znaš, mogli smo i na večeru'' rekao je Justin


''Ah, šta god Justine, samo želim ovo da uradim, želim svog brata živog'' mrzovoljno sam izgovorila.


''Znači ti si ovde sa mnom samo zbog njega?" raširio je oči.


"Naravno" klimnula sam glavom "morala sam, kako ga neki gad ne bi ubio" prstima sam pokazala na njega.


Videla sam da je hteo iste sekude da drekne, ali to je prekinula konobarica, staviviši nam piće na sto. Tiho sam joj se zahvalila, sa blagim osmehom na licu, dok je Justin plaćao sokove, a onda je otišla.


"Znači ja sam gad?" grubim i drskim glasom je dreknuo


"Hajde reci da nisi" ozbiljno sam rekla


"Ti tako ne smeš da pričaš sa mnom, okej?" opet, grub i drzak


"Hej, hej Bieberu, devojka je u pravu" izgovorio je još jedan muški glas, upadajući u naš razgovor


- Oke, evo i ja sam odlučila da se napokon dovučem na wattpad. Izvinite što me dugo nije bilo, ali evo, spremna sam da ponovo pišem.. Ako dovoljno vas nastavi da čita, i ja ću nastaviti da pišem..

Pored ove priče ću pisati još jednu.

I obećavam da će nastavci biti duže.

Hvala svima koji su i dalje uz mene, ly guys.

One Love.Where stories live. Discover now