Okovi prošlosti [pauzirana]

02. 'Hej, ljepotice.'

/Hadley's P.O.V./

"Misliš li da nas čuje?"

"Ne bih rekao, znaš da ona u ovo doba spava k'o zaklana."

Dva poznata glasa šaptala su u blizini. Držala sam oči zatvorene i napeto osluškivala glasove. Mislim da su to Braylon i Rebel. Što oni rade u mom stanu?

"Hoćemo li je probuditi?" upita Braylon.

"Jesi li ti poludio? Ubit će nas ako je samo taknemo!" pobuni se Rebel.

"Misliš?"

"Ne da mislim, nego znam!"

Zamalo sam se nasmijala. Još uvijek se sjećam kako me Rebel pokušavao probuditi, a ja sam ga sasvim slučajno opalila po međunožju. Nakon tog udarca on se grčio u boli, a ja sam se derala na njega.

Naravno da mu nikad nisam priznala da je to bilo slučajno.

"Što onda predlažeš?" upita Braylon gotovo nečujno.

"Predlažem vam da kažete što radite ovdje." promrmljam odjednom i otvorim oči.

"Saturnovih mu satelita!" uzvikne Rebel prestrašeno i uzmakne.

"Koliko dugo si budna?" upita Braylon zbunjeno.

"Dovoljno dugo." odgovorim hrapavim glasom.

"Samo da znaš, upozorio sam ga!" kaže Rebel dižući ruke u znak obrane.

Nasmijem se. Takvu braću ne bih imala ni da sam poželjela najsavršeniju braću na svijetu. Oni su savršeno nesavršeni.

"Gdje je Wade?" upitam i podignem se na podlaktice.

"U kuhinji, upravo ti popunjava zalihe." kaže Rebel.

"Nije morao, budala jedna." promrmljam i dignem se iz kreveta.

U kuhinji zateknem Wadea kako stavlja neke namirnice u frižider. Na stolu odmah primjetim veliku teglu Nuttele. Veliki osmijeh mi osvane na licu.

"Nisi morao to kupovati, mogla sam sama." kažem i sjednem za stol.

Wade se okrene i podigne obrvu.

"Dobro jutro i tebi, ljenčino." kaže on, a zatim počne mahati kečapom kojeg je imao u rukama, "Mogla sam to i sama, Wade, ja sam odrasla osoba, za koga me ti smatraš?"

"Moj glas uopće nije tako kreštav." odvratim nasmijano.

"Znam da nije, ali mislio sam da ćeš se naljutiti." slegne ramenima i pospremi kečap u frižider.

"Zar je toliko zabavno gledati me ljutu?" upitam zbunjeno.

"Ponekad jest." zasmijulji se Wade i sjedne na stolicu nasuprot meni.

"Hadie!" zadere se Rebel iz moje sobe. "Je l' ti stvarno ovo nosiš?!"

Zbunjeno skupim obrve. Što li je sad iskopao?

"Na što misliš?" viknem.

Rebel ušeta u kuhinju zajedno sa Braylonom koji je držao u rukama crvene tange. To su jedine tange koje nisam bacila. K vragu, trebala sam ih baciti.

"Zašto mi kopate po donjem rublju?" upitam sasvim mirno.

"To sad nije bitno!" nestrpljivo će Braylon. "Nosiš ili ne?"

"Zašto ti je to sad toliko bitno što ja nosim?" ponovno postavim pitanje.

"Zato jer je ovo nešto što ne mogu zamisliti na tebi." kaže Rebel pomno proučavajući tange.